Ana Karić - godinu dana od odlaska

Ana Karić, jedna od najznačajnijih kazališna i filmska glumica ovih prostora, preminula je, prošle godine, 9. oktobra. Prošlo je godinu dana od odlaska Ane Karić i tim povodom donosimo dva tekst – prvi koji je redatelj Ivica Buljan napisao u povodu njezine smrti, drugi iz pera glumca Mislava Čavajde, dirljivi tekst nastao kao oproštajno pismo od velike glumice.
Nemoć i svemoć glumice

“U svečanoj polaganosti, pod nehajnim prstom, Boga možda, zemaljska kugla se vrti oko svoje osi. Pred našim pogledom rasprostiru se Oceani, Pijesci, Šume, Ledine obrasle vrijeskom. Božji pogled probija plavetnilo. Njegov prst postaje nepokretan. Razmiče maglu s oprezom kakvim seljakinja s namjerom da provjeri leglo malih kunića razmiče paperje koje ih štiti, s istom polaganošću što našoj ruci i grudima daje bojažljiva smjelost, kojom mi razmičemo nemarno, posustalo platno šlica dečka koji je nemarno zaspao pored nas. Naše oko postaje nepomično. Bog prestaje disati. Njegov pogled oživljava Brest.” Jean Genet, Querelle iz Bresta.

Pitate me što mi je značilo to što sam, slučajnom povlasticom nađenog prijateljstva naslutio dio uzbudljivoga što se događalo u kazalištu sredinom 1990-ih. Ja sam tada pisao, lutao, čitao i u teatru bio samo prolaznik. Zadržala me ljubav, uznemirenost, radoznalost, čudnovat osjećaj da prisustvujem nečem novom. Znam da mi je to što sam naslutio ono što se događalo, i to preko Ane, omogućilo da se konačno osjetim stranac u svijetu u kojemu sam dotada bio školovan. Pripadao sam veselom krugu Filozofskog fakulteta, novinama, i već tada sam mnogo putovao. Iza mene je bilo otkriće Slovenije, Tomaža Šalamuna, Slavoja Žižeka, Irwina, Rdečega pilota. Iza mene je bila i Francuska, Foucault, Barthes, jesenski Pariz koji je razbio sve moje ledene strahove. Sve ono tako sigurno što se učilo godinama, vjera u nadmoć formalističkih rješenja, nasuprot stare umjetnosti, sve u meni je bilo spremno za susret s Anom Karić. Ja sam s Anom otkrio povlastice smisla izgovorenog teksta, doživljaja, tjelesnosti, prvobitnog iskustva i sna. Veza što će se stvoriti između Ane i mene ostavit će dubokog traga na oboje. U radu, i u životu. Imali smo prilično slično viđenje svijeta. Kazalište je za nas igra do kraja, potres do samoubojstva. Ako teatar nije to, ako nije prekoračenje vlastitih granica, onda nije ništa. Tekst koji smo radili posljednjih pet godina, i samo dvaput se usudili odškrinuti vrata publici, bio je Genetov Querelle iz Bresta. Kad sad opet čitam početak, jasno mi je da ga nikad nismo ni mogli završiti. Querelle je djelo Genetovog života, režiseru je enigma koja se teško može prevesti u prizore. Ana se nije bojala nemogućeg zadatka. Tu ne bi bila pisac, pripovjedač, ni Madame Lysiane. Samo Ana Karić koja utjelovljuje nemoć i svemoć glumca nad svijetom. Anin nestanak, ili njena još živa prisutnost, tjera me da bezobrazno pišem o sebi, umjesto njezinom životu, ulogama, pedagogiji koju nam je ostavila u nasljeđe.

Ivica Buljan, Zarez, broj 394, oktobar 2014.

102c488fa596f3cfb38bdece2b7ad6b4_700x550

Draga Ana,

Otprilike 9 mi je godina i trčkaram pod velikim odmorom hodnicima svoje osnovne škole. Poprilično sam bezbrižan,iako ipak malo zbunjen nekim svojim svijetom. Bavim se slikanjem,satima provodim nad papirom i slikam neke svoje apstraktne svjetove,a i gluma me poprilično zanima. Tako znam i za tebe ali te nikada nisam vidio uživo. U tom trenutku ulaziš u moju školu, laganim korakom prolaziš kraj mene u jako lijepom širokom kaputu i s nekim čudnim,velikim naočalama na licu. Super su ti. Izgledaju kao naočale kakve bih ja zamislio i naslikao. Nikada nisam vidio damu tako lijepu,tako posebnu, tako....drugačiju. Ostajem ukopan.Tvoja pojava, pred mojim očima utjelovila je sva maštanja i moje apstraktne doživljaje svijeta. Bila si potvrda da se smije gledati drugačije, da se smije misliti drugačije, postojati drugačije. Kako u tome može biti išta loše, kada može biti tako lijepo kao ti?!

Počinjem se ozbiljnije baviti glumom. Kroz čitav period mojeg glumačkog,na kraju i životnog obrazovanja modelirala me upravo potraga za slobodom u različitosti i bogatstvom i kapitalom koje ona u sebi nosi. Nakon završene Akademije nisam ulazio nigdje u angažman. Tražio sam se svugdje,što jos uvijek i činim ali ipak sam se najčešće vraćao u teatar &TD. Činilo mi se kako potraga za slobodom tamo nikada ne prestaje. Tamo je ona uvjet života, tamo se uvijek kreativno misli. Tamo si bila TI. I tamo si me konačno kroz one velike, čudne naočale pogledala direktno u oči.

Počeli smo raditi zajedno a meni se svakoga dana potvrđivala svaka misao koju sam o tebi imao, dok te jos nisam upoznao. I više od toga. Bila si vječno mlada i nama, drugim mladima tako bliska. Bila si vječno gladna novih ideja i spremno odgovarala na bilo kakve izazove koje smo stavljali jedni pred druge, koliko god teški bili. Bila si skromna a opet tako velika. Najveća upravo kad smo stvarali, kad publika ne vidi. Ali publika nikada nije dobila ništa manje jer si na sceni govorila i vrištala život. Tamo nije bilo glume. Tamo si svakome u publici, kao i meni kao djetetu, davala šansu za razmišljanjem o slobodi.

Oprosti što ti ovako dugo pišem...ali jutros sam se probudio zarobljen u tjeskobi. I zato ti moram reći sve što ti možda nikada nisam rekao kako bih se sutra i u buduće budio kao da si i dalje tu.

Zbogom draga Ana. I hvala ti.

Mislav Čavajda, Jutarnji list, 11. oktobar 2014.

[embed]http://www.dailymotion.com/video/x27zr4m_drugi-format-ana-karic-2-sijecnja-2012_news[/embed]

Mini teatar iz Ljubaljane u povodu godišnjice od smrti legendarne glumice organizirat će Veče za Anu, 10. oktobra u 20 sati u Mini teatru na Križevniški 1 u Ljubljani.

U pozivu stoji: Ana Karić napustila nas je 9. oktobra 2014. Od osnivanja Mini teatra, bila je njegova prva glumica, njegov dobri duh pokretač, njegovatelj, njegov glas. U Mini teatru nastupila je u predstavama "Kvartet" Heinera Mullera, "Marš" Bernard-Marie Koltesa, "Jaz, po katerem se lahko imenuje Ljubljana" Tomaža Šalamuna, a na otvorenju nove zgrade na Križeviški 1, maestralno je tumačila madame Lysianne iz romana "Querelle" Jeana Geneta. Uloga koju je proslavila, i koja je nju proslavila je Kraljica u "Schneewittchen after party" prema dramoletu Roberta Walsera.

12119111_644421432326997_4123388499595728876_n

Mini teater vas poziva da se zajedno prisjetimo naše Kraljice Ane Karić u snimci predstave Ivice Buljana.

Projekcija Toneta Stojka i druženje održat će se 10. oktobra u 20 sati u Mini teatru na Križevniški 1 u Ljubljani. Zlatni salon Mini teatra od tog će dana nositi ime Ane Karić.

Pokreće Blogger.