Alen Kristić: Kršćanstvo kao apaurin

Heretički pabirci (1)

Tragičnije od svega je to što smo od kršćanstva napravili apaurin za smrtonosno „smirenje“ svega odvažnog, svegaavanturističkog, svegastrastvenog, svega erotičnog.

Naprosto, svega ljudskog!

Svega onog što izmiče kontroli i predvidljivosti!

Svega onog što izaziva adrenalin i rastvara skamenjene horizonte!

Jer kršćanstvo je – baš zato što nije religija nego vjera ili, kako bi to rekao Dietrich Bonhoeffer, novi život – mišljeno prije svega kao koračanje po uzburkanom morskom valovlju.

Kao nešto od čega nema ničeg strastvenijeg, ničeg erotičnijeg i ničegrizičnijeg pod kapom nebeskom.

A sad se, nakon što smo kršćanstvo srozali na medikament za kontrolu i gušenje silnim facetama i bojama bogatog ljudskog bića, zgranutičudimo zašto su kršćanstvo – u svakom slučaju njegove oficijelne skute – napustili svi slobodni duhovi.

Svi ljudi željni avanture i adrenalina.

Svi ljudi željni življenja života u svim njegovim vrhuncima i ponorima.

Svi vrhunski filozofi, svi genijalni umjetnici, svi književnici neukrotive mašte.

Neurotično se čudimo zašto je povijesno kršćanstvo uvijek iznova bilo pretijesno za doista misleće teologe i mistike koji svoju misao nisu dopustili uštrojiti toplinom kaptolskih i redovničkih odaja koje koštaju tek pristanak na slijepu i doživotnu poslušnost.

A slobodarsko utočište nerijetko su pronalazili upravo u filozofiji, umjetnosti i književnosti.

Ili se snebivamo nad tim što se mladići i djevojke, s pravom željni avanture i adrenalina,u svim zakucima svijeta danas tako olako klanjaju pred vojnim zapovjednicima i fundamentalističkim agitatorima, čak i onda kad treba ubijati nevine i bespomoćne kako bi se makar na tren umaklo sumornoj predvidljivosti života.

A krivi smo zapravo mi jer ne pokazasmo da je kršćanstvo daleko erotičnija i adrenalinom nabijenija avantura od militarističko-fundamentalističkih ponuda ukoliko se realizira kao novi život u kom se subverzivno prožima nenasilno i revolucionarno –primjerice u likunenasilnogrješavanja sukoba ili nenasilne razgradnje ekonomskih struktura neljudske globalizacije.

Ne, kršćanstvo izvorno nije mišljeno kao puka zaštita slabića i sakraliziranje naših uskoća i ustrašenosti od višeznačnosti nas samih i svijeta oko nas nego kao koračanje po uzburkanom morskom valovlju i kao jedrenje na otvorenoj pučini.

Isplovite već jednom iz zatvora u kojima živite na otvorenu pučinu, čak i onda kad vam certifikati ovih ili onih duhovnika, fermani ovih ili onih političkih agitatora govore da su ti zatvori bogom dani.

Udahnite život, saperite sa sebe osjećaj krivnje, živite dubinom svoga bića, ne uskratite si suosjećanje, strast i eros.

Jedini je grijeh, ako je ta kategorijanakon svih zlouporaba uopće prihvatljiva, ne živjeti svoj vlastiti život.

Vratiti se pred lice nebeske Majke-Oca života neživljenog niti jednog jedinog časa slobodarski odvažno – s onu stranu osjećaja krivnje i veriga krute računice.

photo: Madeleine Kukic

 
Pokreće Blogger.