Marko Muić: Promišljanja i odgovori (2)




ETIKA 1
NE ISKORIŠTAVAJ SLOBODU !

Sloboda je lijepa i donosi dobro, ali može biti i jako opasna. A toga smo danas svjedoci. Čovjek nije slučajno slobodan.  Sloboda je oružje za življenje pomoću kreiramo svoj život i živote drugih.
Povijest nas uči da grijeh ima razornu moć. Čovjeku je dana sloboda, što je vrhunsko dobro, ali i velika odgovornost, da ne padnemo u grijeh. Odluka za zlo i djelovanje u njemu razara čovjekovu nutrinu. Postajemo ranjivi i društvo pati. Čovjek se ostvaruje u zajednici. On koegzistira zajedno sa drugim ljudima. Mi ne postojimo da bi živjeli samo za sebe. Stvarajući branu između sebe i okoline mi onemogućavamo svoj razvoj. Razaramo cjelinu, jer se odvajamo od središta našeg postojanja. Cjelina se razara i kad se društvo zavodi raznim modama suvremenog doba. Kada se nameću lažne istine. Ljudima se manipulira, a ti koji to čine ne shvaćaju da tim činom zapravo uništavaju sebe. Dobar odnos čovjeka prema čovjeku je smisao našeg postojanja.
Sloboda je moć. Tu moć moramo iskoristiti, da obnovimo našu planetu na način, da obratimo njene stanovnike. Ljudi koji se nalaze na visokim pozicijama u državi imaju u rukama našu budućnost. U njihovim su rukama obrazovne, socijalne i zdravstvene institucije. U njihovim su rukama osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti, radnici, umirovljenici, bolesni i potrebiti.

Da bi čovjek bio slobodan on se ne mora samo osloboditi okova, nego mora živjeti na taj način da poštuje i poboljšava slobodu drugih ljudi.
(Nelson Mandela)
NOVA PRAVEDNOST 
ZRELOST
MORALNO PROPADANJE
ČOVJEČE KAMO TO IDEŠ ?
BOLJI ŽIVOT
Svi težimo ka pravednosti, pa pričajmo malo o tome. Svaki dan oko nas se događa mnogo patnje i zla. I nas zadesi kojekakva nevolja. Pitat ćemo se: Zašto tolika patnja? Odakle ona dolazi?
Bog nas toliko voli da je dopustio da biramo između dobra i zla. Učinio nas je veličanstvenima. Bog nam je dao mogućnosti, ali od Njega dolazi samo dobro. Kad griješimo padamo, jer smo zavedeni od Zloga, a sam grijeh je kušnja pred koju nas Gospodin stavlja zbog naše slobode. Patnja koju proživljavaju stanovnici cijelog svemira je patnja koja dolazi od slobode.
Ako je Bog dopustio toliko zla, kako ja mogu biti pravedan/na?
Bog je najveću pravednost učinio davši nam slobodu. Mi moramo biti živi svjedoci vjere u Boga. Ako vjerujemo u Boga vjerujemo u dobro. Ako je Bog naš saveznik bit ćemo pravedni.
Smisao za pravednost ima svaki čovjek, samo on ju je izgubio priklonivši se novoj pravednosti. Ta nova pravednost dolazi od Zloga. Činimo grijeh i držimo da je to pravedno. Opravdavamo vlastite pogreške. Dajemo si za pravo živjeti neljudski. Idemo glavom o zid. Pravednost gledamo kroz oči materijalizma. Mnogo je onih koji voze skupe aute, imaju jahte, vile, dok drugi ne mogu platiti račune i zadovoljiti osnovne potrebe za život. Nemojmo ih opravdavati, da si oni to mogu priuštiti. To što rade je neumjerenost. Ako si neumjeren, onda nisi pravedan. Nisi ni dobar. Koliko zlo može proizići iz neumjerenosti vidimo svakodnevno na vijestima.
Mladići i djevojke čim polože vozački dobiju skupe aute sa puno konja. Posljedice su izvjesne. Neiskustvo, želja za brzinom, te ako se tu još dodaju alkohol i droga, postaju kobni.
Još jedan primjer koji zna imati kobne posljedice. U trgovinama se prodaju alkohol i cigarete. Na žalost prodaju se i djeci. Tu činjenicu svi znaju, ali nitko ne poduzima ništa konkretno i problem ostaje. Ne samo to, već je prodaja postala društveni problem. Stariji i dalje imaju potrebu za proizvodima, dok od mladeži to stvara ovisnike. A dobna granica konzumiranja svakim je danom sve niža, što je poražavajuće. Od ovisnosti o alkoholu,žena ili muškarac može postati agresivac, zbog čega može doći do maltretiranja suprotnog spola. Nije pravedno ako radi vlastitih potreba omogućujemo djeci pristup istim tim užicima. I ne samo da nismo pravedni prema njima. Nismo pravedni niti prema sebi, postajemo hedonisti. Ovisni smo o cigaretama, alkoholu, drogi, kocki, pornografiji, promiskuitetu, raskošnom životu i dr.
Vidimo koliko je pravednost bitan čimbenik u našem životu. Može dovesti do fizičke patnje i smrti. Da bi to spriječili moramo biti pravedni u duhu. Ako dopustimo da duhom padnemo onda smo u problemu.

Životni je put pravednih: kloniti se zla,
i tko pazi na put svoj, čuva život svoj.

(Mudre Izreke, 16, 17)

Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.

(Mudre Izreke, 14, 34)


Pravednost nas čini boljima. Kad smo pravedni postajemo bolji u očima drugih. Što je bit pravednosti? Pravednost nam služi da budemo alarm koji će upozoravati na zlo koje se dešava oko nas i da budemo dosljedni tome.
Gdje Zli napada? On uvijek napada dobro jer jedino tamo može opstati. I to koje dobro? Ono koje je nama najdraže jer nas tako može najdraže namamiti. Najljepši primjer takove kušnje nalazi se u Knjizi Postanka, izvještaju o prvom čovjekovom grijehu. Prva žena pala je jer je htijela više. U njoj se javila pohlepa. Željela je okusiti zabranjeno, a zabranjeno je uvijek najslađe. I ubrala je plod, te ga podijelila s mužem. Tada se dogodilo nešto što do tada nisu primjećivali.
Stvoreni su na sliku Božju i dok nisu kušali plod živjeli su svetost. Bili su oboje goli, ali jedan u drugome gledali su osobu, a ne tijelo. Zbog grijeha Adama i Eve svaki muškarac i žena nose njihovu sudbinu. Boje se da neće biti prihvaćeni. U njima se javlja egzistencijalni strah. U pitanje dolazi naš opstanak kao osobe. Kako ćemo opstati?Opstanak nam je zagarantiran samo u zajednici. Zajednici koja će biti pravedna. Životom koji je ispunjen pravednošću približavamo se Kristu. Krist je svojim životom odagnao strah, ulijevajući ljubav i povjerenje ljudima. Kad smo s Kristom onda smo zaštićeni. Životom dostojnim Krista mi u druge ulijevamo ljubav, a oni zadobivaju sposobnost povjerenja, te ih učimo pravednosti.

Svaka vjernost treba proći kroz najzahtjevniju kušnju, kušnju postojanosti. Lako je biti dosljedan jedan dan, nekoliko dana. Teško je i važno biti dosljedan kroz sav život.

(Bl. Ivan Pavao II.)


 TKO SAM JA?

Odgovor na pitanje je jednostavan, ali zapravo je složen, jer se u svakoj složenosti krije jednostavnost, kao i sve što je naizgled jednostavno zapravo je vrlo kompleksno. Kada pogledamo prirodu sve izgleda jednostavno, sve je savršeno posloženo. Proljeće, ljeto, jesen, zima, savršen niz, ali čovjek se upleo i poremetio taj odnos. Tko smo onda mi? Jesmo li mi savršeni kao priroda ili možda ne? Mi smo bića koja posjeduju karakter. Karakter je bitan čimbenik koji nas obilježava. U svakodnevnom poslu ogleda se naš karakter. Vidi se da li smo ustrajni ili ne. Jesmo li uopće zainteresirani da u nečemu uspijemo. Da li nas što veseli, pa da se tome više posvetimo. Bitno je imati neki cilj u životu. Zatim napraviti odluku, da nećemo posustati ni pred jednom preprekom, da ćemo se odricati samo da uspijemo. Dakle "Tko sam ja?". Ja sam tu da nešto činim Što ja to moram činiti? Čemu se prikloniti? Vidimo oko sebe većinom ono što ne bismo željeli gledati. A kako znamo da to ne bismo željeli gledati. Znamo tako jer to osjećamo, jer imamo glas koji govori, da to što se čini nije dobro. To je savijest. Ona je kao lampica koja blica i upozorava. Ali mi kao da smo otupjeli na tu lampicu, pa makar znamo da je nešto loše, mi činimo suprotno. A zašto možemo činiti suprotno? Da bi to odgovorili moramo si postaviti jedno pitanje koje dolazi prije pitanja "Tko sam ja?", a to je "Odakle dolazim?". Kada shvatimo odgovor na to pitanje lakše ćemo odgovoriti na prethodna dva. Mi dolazimo od Boga, Stvoritelja svega Svijeta. On je svakom od nas dao određene sposobnosti i slobodnu volju. Dakle mi smo programirani da postanemo pjevači, liječnici, umjetnici i dr., ali imamo slobodnu volju. Možemo birati da li ćemo prihvatiti ono za što nas je Bog pripremio ili ne. Ali slobodna nam volja daje mogućnost, da se unatoč lošem izboru vratimo na put koji je nama namijenjen. Postoji i onaj treći put. To je kod onih koji ne žele putem zla, jer ne žele griješiti, dok im se put dobra čini pretežak. Zato biraju treći, srednji put. Oni nisu ništa bolji od onih koji čine zlo, ali činjenica da ipak ne griješe omogućuje, da ih se lakše vodi prema Bogu. Sad kad znamo da smo od Boga nameće nam još jednu činjenicu, a to je da smo sveti i tu svetost trebamo čuvati. To što nas je Bog želio i napravio baš ovakve kakvi jesmo. Da se razlikujemo jedan od drugoga sa svojim vrlinama i manama, da smo posebni, dodatan je faktor ka saznanju "Tko sam ja?". Dakle ja sam svet, poseban i moram činiti dobro. Svi ljudi na Zemlji i u Svemiru su isti po tom trojstvu. Svi smo stvoreni jednako, ali svatko izabire svoj put. Pokušajmo sada pitanje "Tko sam ja?" malo detaljnije analizirati. Prvo pogledajmo od čega se sastoji to pitanje. Sastoji se od tri riječi: tko, sam i ja. Razjasnimo ih malo pojedinačno i u kakvom su odnosu jedna naspram druge.
Riječ "tko" upućuje na to da se odnosi na nekog. U školi nas uče da za živa bića koristimo zamjenicu "tko", a za neživa "što". To je pogrešno, kao što je pogrešno da se predmet priroda i društvo ne bi smijelo tako zvati, jer je čovjek neotuđiv od prirode, ponikao je iz nje i opet joj se vraća. Zato je dovoljno da se predmet zove priroda, ali te se dvije stvari odjeljuju, da bi se kasnije lakše moglo promovirati misli kako je društvo na prvom mjestu, a priroda je tu da čovjek njome vlada i koristi njene resurse. Svi znamo da je Bog rekao Adamu i Evi da Zemlju sebi podlože, ali ne na način na koji mi to činimo. Baš zato što smo dio prirode svejedno je da li za živo ili neživo koristimo tko ili što, ali jezične konstrukcije koje su nam smišljeno nametnute, dovode do ovakvih apsurdnosti.
"Sam" znači "Ja sam." odnosno "Ja jesam", "Ja bivam",. Ako bivam ja egzistiram, ja postojim, stvaran sam. "Cogito ergo sum." kako je to kazao Descartes, "Mislim, dakle jesam".
"Ja" se odnosi na objekt, na osobu sa svim svojim kvalitetama. Odnosi se na čovjeka koji je dostojan tako se zvati jedino, ako živi po Božjim pravilima. A baš što moramo tako živjeti jer smo od Svevišnjega, značenje riječi "ja" ima na težini. Ali ništa manje nije važna prethodna riječ "sam" , jer ona govori da smo sposobni činiti dijela i na taj način nas upućuje na ono "ja", koje govori što trebam činiti, i na taj se način zajedno nadopunjuju, a sve počinje sa "tko" ili "što".


Nitko nije savršen, ali čovječanstvo mora težiti tome. Netko možda nije savršen, jer ima neku manu, drugi zbog nekog lakšeg grijeha, a onaj treći zbog teškog. To je klasifikacija nesavršenstva u grubo koja bi se mogla detaljnije razraditi. Svaki čovjek želi napredovati u životu, a da bi uspio mora imati vjeru i biti uporan u onome što želi postići. Ne smije se ni pred čim susprezati. Odrasle bi osobe trebale imati više znanja od mladeži. Bogatstvom životnog iskustva mogu se pohvaliti starije osobe, ali one ne mogu tako dobro pamtiti događaje koji se trenutno zbivaju, već se mogu prisjetiti događaja iz rane mladosti. Najviše znanstvenih radova stvorile su osobe u dvadesetim godinama, a najveća književna dijela nastala su u pedesetim godinama stvaraoca tih dijela. Kao što stariji drže da su pametniji, mladi drže da su glupi. Jedan od uzroka je što stariji svoju pamet zasnivaju na iskustvu, a mladi na znanju. Ovo je šema na kojoj danas funkcionira društvo. Starije osobe ne smiju se vrijeđati, ali one također moraju iskazati poštovanje prema mladoj populaciji, biti im uzor i smjernica. Djeca dok odrastaju uče od svojih najbližih i s njima se poistovjećuju, s toga je važan način na koji se pristupa dijetetu i samo okruženje, jer posljedice mogu biti različite. Dijete se može naučiti agresivno ponašati i to će primjeniti u školi ili negdje drugdje, dok će za razliku od njega dijete koje je odgajano u mirnoj atmosferi, gdje je moglo mirno učiti ili baviti se nečim što voli, a ono što je najvažnije da je dobivalo pouku od najbližih, kad odraste bit će uspješnije na poslovnom i privatnom planu. Razvijajući se fizički, istodobno razvijamo duh i psihu. Čovijek gledajući sebe ne primjećuje promjene fizičkog razvitka jer proces traje godinama, a duhovno i psihičko sazrijevanje je puno teže uočiti. Duhovno i psihičko sazrijevanje je svojstveno svakom čovjeku. Neki ljudi nikad neće saznati kad su sazreli, drugi hoće, ali teško, treći će to učiniti nešto lakše, dok će četvrti dobiti tajanstveni znak da su zreli. To su načini prepoznavanja sazrijevanja. Tijek sazrijevanja može biti dvojak. Kod nekih osoba proces se može odviti u cijelini (cijelostupanjsko sazrijevanje), a kod drugih osoba taj proces teče u dvije ili više faza (dvostupanjsko i višestupanjsko sazrijevanje). Treća kategorija koja je važan čimbenik u sazrijevanju je brzina. Brzinu sazrijevanja možemo podijeliti u pet skupina. Na sporo sazrijevanje, umjereno sazrijevanje, brzo sazrijevanje, sazrijevanje variranjem i sazrijevanje sa prekidima. Ovo posljednje sazrijevanje sa prekidima ima dvije mogućnosti, a to su sazrijevanje sa kraćim prekidima i sazrijevanje sa dužim prekidima. Četvrta kategorija je učenje. Kod učenja je važno da se osoba ne dovodi u vremenski tjesnac, odnosno da uči kampanjski. Taj način nije dobar jer se najveći broj podataka pamti u početku, a s vremenom će će se znatna količina informacija izgubiti. Zato je bolje učiti sa razumijevanjem i omogućiti određenom pojmu da do njega vodi više putova. Važan je način na koji si osoba protumači zvivanja u svojoj okolini i sve ostalo što percipira pomoću svojih osjetila, a percepcija je ujedno i posljednja od pet kategorija. Ovih navedenih pet kategorija (prepoznavanje sazrijevanja, tijek sazrijevanja, brzina sazrijevanja, učenje i percepcija) čine svakog čovijeka specifičnim, ali ne toliko da ga ne bismo mogli nazvati prosječnim. Kategorije zajedno tvore način sazrijevanja. Pokušat ću vam približiti taj fenomen. Već u ranim godinama djeca biraju svoje društvo, što je posebno istaknuto u adolescenciji, te zauzimaju određene stavove. Starije osobe im se nameću sa određenim zahtijevima i na taj način ih sputavaju prema njihovom konačnom cilju. Taj cilj može imati četiri različita karaktera: pozitivan, negativan ili oba karaktera. Ako je karakter pozitivan, učinak će na osobi i okolini biti pozitivan. Ako je karakter negativan, učinak će na osobi i okolini biti negativan[1]. Prisutna mogu biti oba karaktera, ali tada postoje dvije mogućnosti. Prva mogućnost je da cilj dijelovanja ima pozitivan učinak na osobu, a negativan na okolinu. To je solucija za novi svjetski poredak. Druga mogućnost je da cilj dijelovanja ima negativan učinak na osobu, a pozitivan na okolinu[2].
Do sada sam govorio o ustaljenom odnosu u društvu, ali tijekom povijesti pojavile su se iznimke o kojima se ne razmišlja u svakodnevnom životu i posljedice su očite. Te iznimke utjecale su na svijet u svoje doba, a veliko im se značenje pridaje i danas. Svuda oko sebe možete vidjeti njihova dostignuća kojima su promijenili svijet, ali svega toga ne bi bilo da nema Svevišnjega. Iznimke su znanstvenici čiji se radovi, pa i sami znanstvenici koriste za osobne interese pojedinaca. Osim znanstvenika postoje osobe koje se bave nekim drugim područjima i oni nisu ništa manje vrijedni. Zajedno čine drugi stupanj u načinu sazrijevanja, dok neki već pripadaju trećem stupnju, a to su geniji koji imaju veoma specifične načine sazrijevanja. Vječiti sukob generacija može se opovrgnuti saznanjem da je W.A.Mozart bio čudo od dijeteta. Stariji ne mogu tvrditi da dijeca nisu zrela. Takve su tvrdnje besmislene, jer prepoznavanje sazrijevanja mogu provesti samo osobe o kojima se radi, a kao potvrdu mogu dobiti od ljudi sa kojima svakodnevno komuniciraju. Bit cijele analize je da mladež može biti u drugom, odnosno trećem stupnju sazrijevanja, stoga je bitno međusobno uvažavanje.


Trenutak u kojem živimo lišen je moralnih normi. Živimo u blatu grijeha u kojem čovjek ne vidi spas. Tako malo je potrebno da se prebrodi kriza, ali ljudima se to čini daleko, jer su navikli na loš život i ne vjeruju da se išta može promijeniti.
Čovječe imaj vjeru. Neka te nikad ne napušta. Predaj se Njemu. bit će bolje za tebe, a kad lanac jednom krene, kada drugačije počnete razmišljati, upitat ćete se: >>Gdje sam ja to bio do sada? Vrijeme sam trošio na nebitne stvari, a riješenje mi je bilo nadohvat ruke.<<.
Okani se lažnih proroka, živi svoju vjeru. Ne poseži za lažnim manirama, budi svoj. Imaš sve što ti treba za lagodan život samo se moraš odlučiti na to. Ovo je najbolje vrijeme da pokažete svoju volju. Da ste spremni pokrenuti svoje živote. Da ćete sprati prljavštinu koja se nakupila i vratiti se na pravi put.
Životom koji je moralno ispravan postajete uzor drugima i osim što dajete primjer kako treba živjeti, širite pozitivnu energiju koja se dalje prenosi.


Svi se moramo pogledati u ogledalo i pitati. >>Čovječe, kamo to ideš?<<.. Zaista stanimo i razmislimo. Nema više vremena na bacanje. Istina većina vas govorila je to i do sada. Ali vrijeme o kojem ja govorim nije novac nego život.
Kako ti provodiš vrijeme? Kako si isplanirao život? Da li samo trčiš za obvezama, bez da se pitaš ima li takav život smisla? Jesi li razmišljao, zar je plaća smisao tvog postojanja? Zar će ti bolje radno mjesto donijeti sreću ili će te slava ojačati?
Prividno će ti se činiti da si svoj na svome, ali to je daleko od istine. Da bi napredovao moraš raskinuti sa zemaljskim stvarima zbog kojih pati tvoja duša. Tvoj život nalazi se u rukama jedne spoznaje. Moraš spoznati da se tvoj životni put zove praktična duhovnost. Osvijesti si da je čovjek biće ljubavi, nade, vjere, pravednosti, umjerenosti,jakosti, mira, dobrote. Ono što ti je činiti je da to primjenjuješ u životu. Da hodiš tako regeneriran i ispunjen u susret drugim ljudima. Radnicima da daš vjeru da se lakše nose s poslom, ljudima na burzi nadu, da će pronaći zaposlenje, bolesnima i svima koji pate jakost, da budu ustrajni da se izbave od zla.
Puno puta smo svijedoci da su ljudi u nevolji vedre naravi, optimistični, puni su vjere, spremni našaliti se na svoj račun. Oni su oličenje pravednika. Znaju da su u sigurnim rukama. Bit će kako On hoće. I u Njega imaju potpuno povjerenje jer je On Apsolutan, dobar i to samo dobar.

Buncaju ljudi i postaju umorni od života kad nemaju pred sobom neki cilj prema kome bi upravili svaki svoj napor i svaku svoju misao.

(Marko Aurelije)

Postavite si cilj u životu i dignite letvicu visoko, jer vi to zaslužujete. Naš cilj je nebo, a svaka vaša misao, riječ ili djelo neka je stanica na tome putu. Uvijek imajte na umu misao: >>Zašto ja postojim?<<. Postojimo da bi slavili Gospodina i išli Njegovim stopama. To je teško pored silnih manipulacija, ali je izazov i o tome ovisi naša sretna ili nesretna budućnost.

Život je raj, i svi smo mi u raju, ali mi to nećemo da znamo; a kad bismo htijeli da znamo, odmah bi sutra na cijelom svijetu nastao raj.

(Fjodor Dostojevski)

Svaki život je neizmjerno bogatstvo. Mi smo socijalna bića koja su tu za druge i koja vole primati. To nam je u prirodi. Ali činjenice su takve da mi danas imamo situaciju u kojoj se čovjekom želi vladati. Čovjeka se tlači. Oduzima mu se njegovo pravo na egzistenciju i moralno ga se upropaštava.

Kad se potkopava istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje; tada skupi svoju moć i probije se eksplozivnom snagom

(Emile Zola)

Ne bojte se živjeti istinu. U istini je snaga. Kad širite istinu onda ste u Njegovoj zaštiti. Istina je dobro, a dobro dolazi Odozgo. Sve što je Odozgo ne može biti poraženo. Neka istina bude vaš put.


Što to muči većinu ljudi? Većina ljudi je nezadovoljna materijalnim statusom ne razmišljajući pritom, da ima onih kojima priča o nekakvom materijalnom blagostanju ostaje samo san. Problem se javlja jer su ljudi zaboravili što znači biti skroman i zadovoljan u malome. Zato vježbajmo se da nam duša ne bude rastresena i da budemo snažni u duhu. Cilj je da postignemo stanje smirenosti, ali ne i ravnodušnosti na probleme koji nas okružuju. Važno je akumulirati čim više pozitivne energije koju onda moramo zadržati kroz molitvu, meditaciju i ono što naš um i tijelo čini harmoničnim sa prirodom. Cilj svega našega nastojanja da ispravno djelujemo je održavanje prirodne ravnoteže. Nažalost sile koje djeluju u čovjeku, što znači u masama i oko njih su poremećene.
Ta narušenost prirodnih zakonitosti je što vrijem odmiče sve veća. Zato je potrebno da svatko poradi na sebi i da svatko bude zadovoljan sobom. Čovjek mora zavoljeti sebe takvog kakav je i pokušati se popraviti. Što se mana tiče, svatko ima mane, ali razvijanjem i usavršavanjem karaktera one se mogu smanjiti. Prije svega treba raditi na duhovnom rastu. Moramo duhovno sazrijeti. Jer ako griješimo u mislima, govorimo ružne stvari, radimo nešto što narušava harmoniju, onda djelujemo negativno, a ta negativnost narušava sam bitak čovjeka.
Kada smo duhovno sazreli onda moramo nastojati pridobiti čim više ljudi da žive kreposnim životom, dok im mi moramo biti oslonac preko kojeg će Krist djelovati na njih. Potrebno je da se mase preobrate. Treba stvoriti novu svijest koja će zaokupiti cijeli ljudski rod. Svijest koja će govoriti: širi ljubav, zadovoljan/ljna sam s malim, hajdemo pomoći onima koji si ne mogu priuštiti ni to malo, radujem se novom danu i sl. Kada kažem da ova misao treba zaokupiti cijeli ljudski rod, pritom ne možemo očekivati da će netko tko nema ništa moći pomoći materijalno ili na bilo koji drugi način osim molitvom. Zato mi koji imamo kakve takve materijalne mogućnosti i svi ostali, moramo ako hoćemo bolje sutra prvo se ujediniti kroz život dostojan čovjeka. Kada budemo svi ko jedan oni na vlasti neće imati drugu mogućnost nego da se predaju.

Evo kako to praktično provesti u našoj svakidašnjici:

1. Na poslu radite samo svoj posao i ne radite prekovremeno, nedjeljom i blagdanima.
2. Npr. radite svoj posao i šef vam kaže da mu napravite nešto drugo što nije vaš posao. Tada budite ustrajni i suprotstavite se nadređenom. Ako mu se ne sviđa da mu proturiječite zaprijetite mu otkazom.
3. Ako vam pokuša smanjiti plaću ili dati otkaz, ostali se moraju solidarizirati sa vama i zaprijetiti da će oni isto dati otkaz, da se uspije u nakani da se pokaže da nadređeni nisu Bogovi. Ako bi u svim tvrtkama ljudi davali otkaze došlo bi do općeg kolapsa, a to nitko ne želi osim slobodnih zidara.
4. Kada se suprotstavljate šefu napomenite mu da na burzi ima nezaposlenih. Neka ih zaposli pa će imati ljude koji će obavljati njegove ostale poslove.
5. Riješenje krize u kojoj se ljude iskorištava da moraju raditi i one poslove za koje nisu zaduženi je zapošljavanje radnika s burze.
6. Više zaposlenih znači veći prihod u državnu blagajnu kroz razne namete i za sobom povlači veću potrošnju.
7. Veća financijska moć građana daje sigurnost mladima da osnuju obitelj i da se mogu osamostaliti.
8. Za sve postoji novac, samo gospodarska i prirodna dobra se rasprodaju zbog privatnih interesa. Gospodarstvo bi se moglo pokrenuti, ali to ne odgovara pojedincima. Njih moramo pobijediti. A to ćemo učiniti tako što će se cijela društvena hijerarhija suprotstaviti, na način da dođe u jednak položaj s njima. I nećemo dopustiti da budemo njihovi pijuni. Društvo mora uzeti vlast u svoje ruke.







[1]      Dijelovanje pod prisilom.
[2]      Dijelovanje pod prisilom.

Pokreće Blogger.