Marko Muić: Promišljanja i odgovori

KAKO JE NASTAO UNIVERZUM ? 

U početku bijaše riječ, prije riječi misao. Ako je postojala misao, postojao je i mislilac. Netko tko egzistira. To je Bog. On je vječan. Nema ni početka ni kraja u vremenu, kao ni samo vrijeme. On je smislio plan prema kojem će se odvijati svi procesi u kozmosu, uključujući živa bića.  Nakon misli slijedila je riječ. Riječ stvaranja i svijet bi začet po toj riječi. Za svo vrijeme osim Neba, postojao je samo prostor. Beskonačan prazan prostor. Bog je odlučio u njega staviti energiju. Osnovu za formiranje svega što smo do sada spoznali. U energiju su usađeni prije razrađeni principi, prema kojima će ona stvarati razne sustave. Energija se sastoji od dva dijela koja su u međudjelovanju. To su yin i yang forme. Možemo si ih predočiti kao gumene kuglice.

Analogija stvaranja:

1.      U početku imamo samo prostor. = To je svijet dok još nismo rođeni. -> 0 = 0
2.      Bog stavlja energiju u prazan prostor. = Upoznali se tvoji roditelji. -> 1 = 1
3.      Bog odlučuje pokrenuti process stvaranja materije i svemira. = Budući roditelji odlučuju imati dijete.
4.      Bog skuplja energiju. = Muškarac i žena vode ljubav.
5.      Materijalizacija energije = Začeće. Zametak egzistira zahvaljujući Božanskoj životnoj sili.
Tumač[1][2][3]

Qi GONG 

Dodirivanje dviju kuglica, odnosno yin i yang forme, održava sustave živim. Bitno je da svaki sustav ima višak yang-a. Smanjenje yanga dovodi do poremećaja u metabolizmu. Ako se desi da je yang-a manje nego yin-a, može doći do gubitka života. Zato je bitno da čovjek nakupi čim više yang energije. Yang energija je pozitivna za razliku od yin koja je negativna. Ali yang bez yin, kao ni yin bez yang ne bi mogli. Oni se prožimaju i stalno su u gibanju. Ta energija se naziva chi. Postoji aktivna i potencijalna. Aktivna je ona koja nas drži na životu, a potencijalna je ona koju tek moramo aktivirati i koju posjedujemo u ogromnoj količini, ali to možemo samo upornim meditiranjem i zdravim životom, na duhovnoj, psihičkoj i tjelesnoj razini. Djelovanje prirode pozitivno utječe na čovjeka. Zato se ljudi kad su okruženi zelenilom primjerice u parku, šumi ili kad su u šetnji uz more osjećaju relaksirano, jer je to njihovo prirodno okruženje. Tako jačamo svoj imunitet.
Živa bića imaju zbog životne sile snagu, da djeluju na sisteme veće od njih i da ih mijenjaju. Tako korijen biljke može zaći pod kuću i početi dizati temelje. Čovjek je u stanju micati teret veći od njega samoga. Primjerice može gurati automobil. On to može činiti jer ima višak aktivne energije koju nije izgubio, već njegujući život stvara nove zalihe aktiviranjem potencijalne energije. Energija nije samo tamo gdje vlada elektromagnetska sila. Budući da je materija nastala od energije, energija se nalazi tamo gdje vladaju jaka i slaba nuklearna sila, te gravitacijska sila.
Priroda je dakle živo biće. Kad priroda ne bi bila živo biće, tada ne bi bilo biljaka, kao ni životinja i čovjeka. Priroda, biljke, životinje i čovjek rastu, razvijaju se , nadograđuju i stare. Tvorevine koje su nastale uzevši materiju iz prirode se ne razvijaju, već se raspadaju i stare. Čovjekove tvorevine se nadograđuju i razvijaju samo samo uz pomoć čovjeka koji je živo biće. Kad se tvari izuzmu iz prirode u njima više ne djeluje životna sila. U živim bićima je koncentrirano više energije nego u neživim. Samo životna energija koja postoji u čovjeku, ne postoji u neživim tvorevinama.. Tamo se nalazi energija materije.

SUSTAVI I LOGIKA NAOPAKO 

Iz energije koja je ubačena u prostor može nastati beskonačno mnogo mogućnosti, odnosno sistema, ali mi vidimo samo konačan broj i to izražavamo brojevima. Prostor u koji je ubačena energija može isto tako dati bezbroj mogućih sistema. Ali kada bi energijom pokušali zapuniti sav taj prostor, dobili bi odnos u kome je beskonačan broj sistema prostora veći od beskonačnog broja sistema energije. Energija je ograničena količinom, ali ju se može povećati. To može Bog.

Odnosi između prostora i energije:

0 = PROSTOR > 1 = ENERGIJA
Nepromijenjeno početno stanje prostora > od jednog sistema energije.
0 = PROSTOR > + ∞ = ENERGIJA
Nepromijenjeno početno stanje prostora > od beskonačno mnogo sistema energije.
0 = PROSTOR > 0 = ENERGIJA
Nepromijenjeno početno stanje prostora > od početnog stanja energije.
+ ∞ = PROSTOR > 1 = ENERGIJA
Beskonačno mnogo sistema prostora > od jednog sistema energije.
+ ∞ = PROSTOR > + ∞ = ENERGIJA
Beskonačno mnogo sistema prostora > od beskonačno mnogo sistema energije.
+ ∞ = PROSTOR > 0 = ENERGIJA
Beskonačno mnogo sistema prostora > od nepromijenjenog početnog stanja energije.

Dokaz da soba i prostor mogu imati beskonačno mnogo sistema je sljedeći. Kada bi na primjer jednu sobu zapunili betonom, odštemali beton i ponovo zabetonirali. Ta dva slučaja ne bi bila ista. Ti bi se sistemi razlikovali, jer znamo da ne postoji ništa na svijetu što u potpunosti odgovara drugome. Ne postoje dvije iste jedinke, odnosno dva ista sistema.
Gledajući sa pozicije prostora i energije oboje bi imali beskonačno mnogo dimenzija. Ali pošto je prostor veći, početna točka promatranja može biti na više mjesta nego kod energije i zato prostor ima više dimenzija nego energija.

Odnos između prostora i energije sa gledišta dimenzija:

0 = PROSTOR > + ∞ DIMEZIJA ENERGIJE
+ ∞ = PROSTOR > + ∞ DIMEZIJA ENERGIJE

Kod pretvaranja energije u materiju, manji volumen energije može dati veći volumen materije, ako je gustoća energije velika.

VOLUMEN ENERGIJE < VOLUMEN MATERIJE

Mi promatramo brojeve od beskonačno prema nuli, ne uzimajući u obzir gledanje od nule prema beskonačno. Tada se stvari radikalno mijenjaju. Manji broj je uvijek veći od većeg po istom onom zakonu da je početni sistem koji je nepromijenjena nula i da ima beskonačno mnogo mogućih sistema.


Grafički prikaz:
Razvoj svemira od energije preko materijalizacije do sve složenijih sustava i čovjeka



            = +∞    = +∞   = +∞    = +∞   = +∞    = +∞
+∞        = 0       =0       =0        =0       = 0       = 0
 0   >      1     >   2    >   3    >    4.........n0     >    n1



1--> 0 > 0+1          
             |___|
            dvije
            brojke (sistema)
            ---------
           0 àprostor
           1 àenergija


2à 1+1
      |___|
      dvije
      brojke (sistema

3à 2 > 1+1 + 1
             |___|
                2   + 1

4à 3 > 1+1+1 + 1
             |_____|
                 3      + 1

Nula (0) nema dijelova , ali sadrži sve dijelove(sisteme), odnosno brojeve.
Jedinica (1) je dio (sistem) unutar nule (0) i sadrži sve brojeve (sisteme).

1 > 2
1 >3
1 > 4

Broj 0 je kao početni prostor u svemiru i ima beskonačno mnogo brojeva.

1 predstavlja energiju ubačenu u prostor. Istodobno je broj 1 veći od svih brojeva koji slijede iza njega, jer je jedan veći sistem ili ti širi pojam iz kojeg se formiraju ostali brojevi.

Svi brojevi su istodobno nule, jer su početni sistemi za nadogradnju i beskonačno su veliki , jer sadrže beskonačno mnogo brojeva.

Broj 1 je osnova od kojeg su načinjeni svi ostali brojevi, zato je jedan veći od svih ostalih brojeva, a od jedinice je veća 0.

Svaki sistem je beskonačan jer može da pravi beskonačno mnogo sistema i jer ima beskonačno mnogo dimenzija (mi opažamo samo tri dimenzije).

Broj 1 korespondira sa energijom stavljenom u početni prostor (0). Tako je nastala jedinica (1). Broj dva (2) i svaki sljedeći broj je nastao spajanjem jedinica (1), što je analogno grupiranju energije i materijalizaciji, te daljnjem razvoju prema složenijim sistemima sve do čovjeka.

Svaki prirodni broj je od sljedećeg veći za jedan (1), a to je dokaz da je Bog stavio energiju u prvotni prostor (to je povećanje za jedan (1) sistem). Cijeli niz nakon broja jedan (1) je niz koji se također povećava za jedan i ono je slika daljnjeg razvoja svemira. Svemir, odnosno njegova građa i složenost, povećava se za jedan (1) sistem, samo što su vremenski razmaci u kojima se to događalo mali, pa se čini kao da istovremeno dolazi do stvaranja mnogo materije.

Od brojke (2 - dva sistema) sve daljnje brojke (3,4,5,...) koje označavaju broj sistema, dobivaju se tako da se prethodni broj (sistem) podijeli. Npr. Broj jedan (1) je veće od dva (2), jer da bi dobili dva potrebna su nam dva sistema koje ćemo dobiti dijeljenjem početnog (prethodnog) sistema, jedinice (1). Kad se tijelo razlomi ono gubi dio energije i kod ponovnog spajanja neće imati istu količinu energije.


Zato je:

0 > 1 > 2>3 > 4...n0 > n1


Broj svakog početnog sistema je veći od broja novonastalih.

(POČETNI SISTEM) n > n + 1 (SISTEM KOJI JE NASTAO IMA NAJMANJE JEDAN (1) SISTEM VIŠE)
n > n + 1 + ... + nsistema

Masa svakog početnog sistema je veća od novonastalih.

(MASA POČETNOG SISTEMA) mn > mn+1 (MASA SISTEMA KOJI JE NASTAO UVEĆAN ZA NAJMANJE JEDAN SISTEM)

Primjenimo ovo znanje na primjerima.

1.Karike

Što je dulje? Lanac s 3 ili lanac s 5 rinki?


Odgovor:

Oba odgovora su točna. Kako to? Ako gledamo prema nuli tada lanac s 5 rinki ima dvije (2) rinke više od onoga s tri (3). Ako gledamo u + ∞ tada je za dvije (2) rinke duži kraći lanac, odnosno na njega stanu dvije rinke više. I broj tri (3) i broj pet (5), imaju istu kvalitativnu vrijednost.



2. Težina

Što je teže? Jabuka ili automobil?

Odgovor:

Jabuka je hrana, a ljudsko tijelo je ovisno o hrani. Čovjeku kad primjerice padne šećer jabuka dobro dođe i dobro ju je konzumirati i inače. Ako jabuka može dati energiju klonulom čovjeku da ga izvuče iz krize i znamo da čovjek može gurati automobil, onda je jabuka definitivno teža od automobila.

Tada dobivamo iskaz da je:

JABUKA > AUTOMOBIL
  1 > 1

3.     3 = 5

R = 3 + 5

R = 3   --> prema + ∞
R = 5   --> prema nuli (0)

R = 3 = 5   --> 3 i 5 su beskonačni

R1 = 3 + 3   --> 5 može se zamijeniti s 3
R2 = 5 + 5   --> 3 može se zamijeniti s 5

R1 = R2
3 + 3 = 5 + 5

Može se zamijeniti sa:

5 + 5 = 3 + 3

odnosno...

3 + 3 = 3 + 3
      1 = 1

ili


5 + 5 = 5 + 5
      1 = 1

4. Tabla

Kad bi postavili dvije table na udaljenosti od sto metara. Prvu stavili na vrijednost nula, a drugu na sto. I kada bi čovjek krenuo prema tabli koja pokazuje nulu, on ne bi nikad dodirnuo tablu. Ali empirija pokazuje, da će je čovjek dotaknuti. Iz tog primjera možemo zaključiti, da kozmos iako je savršen, ipak nije toliko do kraja savršen, pa se događaju apsurdne situacije u kojima je najidealniji zakon kontradiktoran stvarnosti.






[1]      + - ∞  -> vrijeme = 0  -> vječno, oduvijek, ono egzistira s nebom
[2]      + ∞ -> prostor -> u njemu će se smjestiti energija = 0 -> analogija sa sobom
[3]      + ∞ -> prostor -> u prostor bog stavlja energiju = 1 -> jer ona postoji
Pokreće Blogger.