Marko Muić: Promišljanja i odgovori (3)

FILOZOFIJA ZNANOSTI


GRAVITACIJA I KVANTNA FIZIKA


Čini se kao da se na mikro i makro razini sve događa slučajno. Ali svaki sistem je jedinstven i ponašanje podsistema od kojih je sačinjen, mora biti točno takvo da se održi struktura. Sistem može biti poremećen, to ovisi o našem zdravlju na duševnoj i fizičkoj razini. Zakon je isti i na makro razini. Mi smo u međudjelovanju sa prirodom, jer smo načinjeni od nje. U ljudskim bićima, prirodi i svemiru, svugdje je isti zakon. Ništa nije slučajno.

Pokušajmo to objasniti jednim primjerom:

Zamislimo proton i neutron kao roditelje, a elektrone kao djecu. Kako se ponašaju jezgra i elektroni u odnosu jedan naspram drugoga? Proton i neutron su stabilni dok elektroni skaču. Isto je ako pogledamo jednu obitelj. Roditelji će biti mirniji od djece koja su živahnija i kretat će se sobom. Možda će igrati neku igru, ili učiti, ali djeca će opet biti zagrijanija, jer su mlađa i raduju se novome. Znamo da se elektroni sparuju. To opet možemo primjeniti na djecu, koja vole da se druže i ono što je najvažnije oni se druže puni ljubavlju, ne postoji netolerancija kod njih. Oni se istinski daju. Tako se spajaju i atomi. Kao što obitelji čine rodbinu, tako atomi čine molekule i razne spojeve.


Drugi primjer:


Geometriju atoma možemo primjeniti na odnose u svemiru. Sunca imaju planete, koje kruže po svojim orbitama, kao elektroni. Planete imaju svoje mjesece, koji kruže po svojim orbitama i td. Iz tog odnosa opet možemo vidjeti nadogradnju većih sustava od manjih. Možemo zaključiti da odnosi na kvantnoj razini isti su kao na području gravitacijske sile.


GEOMETRIJA I PUTOVANJE KROZ VRIJEME


Geometrijski likovi i tijela imaju određena svojstva. I likovi i tijela sadrže u sebi beskonačno mnogo istih takvih podsustava. Uzmimo npr. trokut. trokut je omeđen sa tri stranice. Svaka od te tri stranice sadrži + ∞ istih takvih stranica u sebi. To isto vrijedi i za geometrijsko tijelo.
Kada bismo posjedovali kuglu i premjestili je sa početne pozicije na drugu, na početnom položaju ostalo bi iskrivljeno prostor - vrijeme, zbog djelovanja gravitacije.
Znamo da gravitacija formira vrijeme planeta oblikujući putanju kruženja oko sunca. Svaki manji kozmički objekt prolazeći uz veći dobiva ubrzanje i nakon toga biva izbačen većom brzinom. Tako primjerice eliptične putanje planeta sunčevog sustava, nastale su upravo, zato što je sunce nakon što je ubrzalo i udaljilo planet od sebe, njegova gravitacija je još uvijek bila dovoljno jaka da ga vrati i ponovi proces.
Nakon što tijelo ponovno premjestimo dogodit će se isti efekat. To za posljedicu može imati razlike u brzini, odnosno ubrzavanja i usporavanja tokom prolaženja kroz polje. Sve ovisi kolika su zakrivljenja.
To možemo ilustrirati jednim primjerom. Zamislimo ravan papir kao prostor - vremensko polje. Tokom vremena papir će poprimiti drugačiji oblik, tj. polje će se izmijeniti zbog djelovanja vanjskog faktora. Zamislimo sada da se nalazimo na jednom kraju učionice i želimo pogoditi koš za smeće. Kako ćemo to najlakše učiniti? Tako što ćemo zgužvati papir. Ono će brže letjeti tako zgužvano i pogodit će cilj, nego da smo papir bacali cijeli. Tada zasigurno ne bi pogodili kantu, jer bi se papir teško kretao kroz prostor. Sada pokušajte zamisliti prostor - vremensko polje koje se prostire kroz cijelu učionicu i  pokušajmo ga zakriviti tako što ćemo ga sažeti u kuglu od papira. To nam govori da kada zakrivimo prostor - vrijeme tada je moguće putovanje na velike udaljenosti u vrlo kratkom vremenu. Ovisno kako jako zakrivimo prostor – vrijeme, to će gravitacija imati manje utjecaja na vrijeme putovanja, odnosno brže ćemo putovati.
Sve ovo vrijedi i za geometrijske likove jer i oni imaju masu, odnosno volumen. Sve što pomišljamo ili pravimo ima neki oblik i ima masu, odnosno energiju. Ne možemo ništa načiniti, a da nema ta stvojstva. Isto tako ne možemo ništa pomisliti, da također nije takvo, jer u suprotnom ne bi postojalo. Naše misli bile bi isprazne. Kao što nikad ne bi ništa uspjeli da načinimo od materije. Ne bi postojale nikakve naprave kojima smo svakodnevno okruženi. Ne bi bilo tehnologije, nikakvih umjetničkih radova i dr. Čovjek bi naprosto pao ispod razine životinje. On bi postojao, ali ne bi znao da postoji. Ljudi bi išli nasumice, sudarali bi se, ne bi razgovarali, ne bi se nakon toga jedan drugome ispričali. Društvo ne bi postojalo, niti demokracija, niti totalitarizam. Bilo bi to besklasno bezumlje. Ako pogledamo sa socio – psihološkog stajališta mi nismo drugo nego upravo to što sam naveo. Ali možemo logički zaključivati, te na taj način dolaziti do određenih spoznaja koje nam omogućuju ne da stvaramo, jer stvarati (iz ničega napraviti nešto) može samo Bog, već pravimo razne dobre i zle tvorevine koje nas okružuju i kojima se ljudsko društvo služi. Mi pomišljamo i to što pomišljamo je stvarno, ono opstoji, ali kao društvo mi se još uvijek nalazimo na razini ispod životinje, jer smo se doveli u opasnost i ne razmišljamo o tome.


  1. DA LI POSTOJI JEDAN SVEMIR ILI IH IMA VIŠE ?



Na to pitanje je vrlo lako odgovoriti. Mi živimo u multiverzumu. Sagrađen je od energije i energija povezuje svemire unutar tog velikog sistema i omogućuje putovanje kroz vrijeme. Svaki sistem unutar multiverzuma ima svoj sat koji otkucava. Svi ti podsistemi imaju ograničen vijek, ali kao dio multiverzuma vrijeme im ide u +∞. Jedino prvotno vrijeme koji je Božji znak ide u - i + ∞. Detaljnijim promišljanjem možemo uočiti da bi multiverzum, ako je od Boga isto trebao ići u - i + ∞. No to nije točno, jer je Bog prvotno dobio ideju, a zatim donio odluku o stvaranju nečeg veličanstvenog kao što je multiverzum.


Kako znamo da živimo u multiverzumu?


CRNE RUPE


Razgranati svemir, odnosno multiverzum nastao je velikim praskom. Na pukotinama koje su odjeljivale pojedine svemire, nastali su parovi praznih i punih crnih rupa(jedna u jednom svemiru, druga u drugom svemiru). Nastale su i slobodne crne rupe koje se kreću unutar pojedinih svemira.
Crne rupe teže da oslobode materiju iz sebe. Zato se između dvije crne rupe izmjenjuje materija preoblikujući se u energiju i onda opet materijalizira i biva izbačena iz druge, prazne crne rupe. Izmjena tvari putem energije je svojstvena crnim rupama. Na taj način možemo putovati iz jednog svemira u drugi.
Ako se čovjek nađe u interferentom stanju s nekom drugom lokacijom isto će težiti putovanju kroz vrijeme, odnosno teleportaciji.
Samostalne crne rupe kao i čovjek troše energiju izbacujući ostatke van crne rupe. Tako i čovjek troši energiju na rad.
Ti primjeri ukazuju na određene paralele. Odnosno opet dolazimo do zaključka kako su zakoni na mikro i makro razini jednaki, jer priroda ima usađena načela po kojima djeluje.
Dokaz da živimo u multiverzumu naći ćemo lako, samo ako pogledamo oko sebe i same sebe. Kako izgleda stablo? Ima korijen, deblo i krošnju. Za razliku od stabla, kako izgleda čovjek? Umjesto korijena ima noge, umjesto debla abdomen i toraks, umjesto krošnje glavu i ruke. Dakle već tu možemo zamijetiti da je otreban oslonac, u našem slučaju korijen i noge, nakon toga možemo razgovarati o višim stupnjevima diferencijacije. Kao što i kuću ne gradimo od krova, nego od temelja. Da bi shvatili postavke prema kojima je multiverzum uređen, razmotrit ćemo još dvije situacije.
Nalazimo se uz jezero, uzmemo kamen i bacimo u jezero. Što će se dogoditi? Formirat će se kružnice oko točke u koju je pao kamen. Kamen će uzrokovati vibracije i širenje kružnica radijalno, dok će druge vratiti u početnu točku. Na isti način gravitacija sunca je privukla neke planete i zadržala ih, dok su dugi izašli van njenog dometa.
Ako napunite umivaonik s vodom i zatvorite slavinu, događat će se sljedeće. Voda će počet otjecati, ali zbog količine vode to neće biti zamjetljivo. S pražnjenjem umivaonika stvarat će se vir kroz koji će protjecati voda. Približavanjem kraju vir će biti sve izraženiji. To nam ukazuje da umivaonik ima težnju riješiti se vode, kao što i crna rupa ima težnju riješiti se materije koju usisa, te ju oboje izbacuju u prazan sustav s kojim su povezani, dok se oni istodobno prazne i postaju spremni za prihvaćanje novog materijala.
Tako i multiverzum ima osnovu koja ga pokreće i koja omogućava povezivanje sustava u cijelinu. To je energija, a crne rupe su stroj koji se pokreće pomoću energije pretvorene iz materije. Energija je gorivo crnih rupa. Crne rupe su odgovorne za ponašanje svemira. Crne rupe nam govore da živimo u multiverzumu koji se širi i skuplja. Zašto?
Glavnu ulogu u tom procesu imaju samostojeće, slobodne crne rupe. U svakom svemiru unutar multiverzuma nalazi se mnoštvo takovih rupa. One proždiru čitavu materiju, odnosno čitav jedan svemir. Na koncu se prebacuju u drugi svemir pomoću para pune i prazne crne rupe. Kada se slobodna crna rupa koja je pojela čitavu materiju prebaci u novi svemir, jedna crna rupa iz para pune i prazne crne rupe također prelazi u taj novi svemir i zajedno se taj par spaja, te postaje jedna nova slobodna crna rupa. Na taj način broj svemira se smanjuje, dok se multiverzum sažima. Sve do točke kada će se cijeli multiverzum pretvoriti u jednu veliku crnu rupu. Ta posljednja crna rupa zbog svoje veličine sabit će se sama u sebe i materijalizirati, jer će težiti da izbaci svu tu materiju iz sebe. Tako će ponovno započeti proces stvaranja, ponovno će nastupiti veliki prasak.
Svi sistemi koji su nastali prilikom stvaranja multiverzuman, nisu iste veličine. Neki su veći, neki manji, neki su dosegli svoj maksimum, dok drugima to tek predstoji. Zato vidimo kako se naš svemir širi, a istodobno s njim i multiverzum. Zemlja je mali, mali, sićušni dio svemira. Zemlja je mikro, a svemir makro univerzum. Kada zemlju usporedimo sa multiverzumom razlika u veličini sustava drastično se povećava.


GEOMETRIJA REALITETA


Prirodu, tj. čovjeka i multiverzum možemo definirati kao geometrijski realitet. Svaki dio tog realiteta možemo izraziti i opisati geometrijskim oblicima. Geometrijskim realitetom možemo izraziti vanjsku prirodu bitka. Dakle ono što je Apsolutno, po čemu sve jest, mi možemo opažati preko geometrijskog realiteta.
Sve što opažamo posjeduje četverostruki karakter. Ono što opažamo možemo opažati kao geometrijska tijela i kao likove. Na svakom objektu moguće je opažati + ∞ likova, drugim riječima +∞ geometrijskih tijela kao podsistema. Svaki taj objekt sadrži  + ∞ podsistema mase i + ∞ podsistema energije.
Geometrija realiteta obuhvaća mikro i makro svijet. Svi fizički i kemijski zakoni i procesi mogu se predstaviti geometrijskim realitetom, jer on zahvaća sve što je stvoreno. Isto vrijedi za kognitivne procese i društvena zbivanja.
Kako npr. razum možemo izraziti geometrijskim realitetom? Kao što sam ranije spomenuo, sve što pomišljamo ima neki oblik. Ako ima oblik, onda je dio geometrijskog realiteta.
Kod računanja radimo sa brojevima. Zamislimo da se brojevi ne odnose ni na jedan predmet, već se radi o čisto o brojevima i razumsku kategoriju potpuno odbacimo. Svaki broj je jedan sustav i ima neki oblik po kome ih prepoznajemo. Brojevi su sačinjeni od linija, a linije čine likove, dok likovi geometrijska tijela. Došli smo do zaključka, da ako čak izbacimo razum kao aparat za promišljanje zbilje, opet dolazimo do geometrijskog realiteta.
Uzmimo sada npr. ljubav kao karakteristiku duhovne duše. Kako razmišljanje o ljubavi dovesti u svezu sa geometrijskim realitetom? Ljubav da bi se ostvarila mora biti usmjerena prema nekom objektu. Ako imamo objekt, imamo i geometrijski realitet.


LOGIKA NAOPAKO DODATAK


Svaki broj od - ∞ do + ∞ može se zamjeniti sa po želji bilo kojim brojem, jer je svaki broj nula (0 – početni; sadrži sve brojeve u sebi) i jedan (1 – postoji). Negativni brojevi ne postoje, ali postoje ako po volji izabran negativni broj odredimo kao početni čije će vrijednosti ići u plus. Kada za vrijeme kažemo da je - ∞ i + ∞ beskonačno tada također gledamo u plus, ali od svakog početnog negativnog broja postoji negativniji koji također ide u + ∞.
Mi možemo promatrati brojeve i u –  ∞, i u + ∞. Ali ne može se ići ispod nule (0), jer nula (0) je sve, a suprotno od toga ne postoji. Ili sve ili ništa. Drugim riječima može se ići ispod nule (0), ali samo u slučaju da je ispod nova nula (0).
Još se kaže da se s nulom (0) ne dijeli. To nije točno. Uvijek kada dijelimo, dijelimo sa nulom (0). Tako da je to nevažeće.


Zaključno:


Kada računamo svaki broj u zadatku možemo zamijeniti bilo kojim brojem. Kada naiđemo na negativni broj njega moramo zamijeniti sa nulom (0) ili bilo kojim pozitivnim brojem. Rješenje se ne mora poklapati sa rješenjem koje bi se dobilo da se riješavalo sa zadanim brojevima, ali dobiveno rješenje je identično i točno kao da se riješavalo na taj način, jer je svaki broj zamjenjiv.


Time cijela znanost dobiva novi smisao i ruše se stari principi. Matematika postaje univerzalna i zajedno sa geometrijom realiteta otkriva nam Božje djelo u novom ruhu.
Pokreće Blogger.