Marko Muić: Promišljanja i odgovori (4)

ETIKA 2

ZADAĆA CRKVE
Što je zadaća Crkve? Djelovanje. Praktična duhovnost. Što je to praktična duhovnost? Biti praktičan znači biti čovjek od akcije. Ne da ćemo se baviti kaskaderstvom, nego biti spreman sada i u budućnosti, na svakom mjestu svjedočiti Krista.
Treba ići u Crkvu. Ovdje će neki postaviti pitanje? Moja susjeda ide svake nedjelje na Svetu Misu i to samo da bi mogla ogovarati, i nije jedina. Dakako, ta osoba nema nikakve koristi od te Svete Mise osim svojih zemaljskih potreba. Tu osobu i sve kao ona trebalo bi pokušati vratiti na pravi put jer loše utječu na druge. Posebice to može imati utjecaja na mlade. Te osobe treba obratiti, a to ćemo učiniti tako što ćemo ih podučavati što je to praktična duhovnost.
Zašto ići u crkvu? Crkva je naš pravi dom. Svi smo sa svojim vrlinama i manama jednaki pred Bogom, a to se posebno osjeti u Crkvi. U crkvu ne idemo zato što to moramo. Crkva nam pomaže da se ostvarimo u svojoj punini. Tamo dobivamo milost po kojoj smo sposobni za djelovanje u svijetu.
Ako ne svjedočimo svoju vjeru onda nismo istinski vjernici. Moramo svojim vladanjem pokazati kako izgleda pravi Kristov sljedbenik, da i drugi krenu tim stopama.

OPROSTI I ISPOVIJEDI SE!

U crkvi možemo i trebamo ispovijedati svoje grijehe. Da bi ispovjedili grijehe trebamo se pripremiti. Priprema kao i u svemu je najvažniji dio. Ne možeš napraviti temelje ako nemaš oplatu. Ne možeš skočiti base jump ako nisi dobro spakirao padobran. Zapravo možeš skočiti, ali posljedice mogu biti fatalne. Kad razmišljamo što smo sagriješili nije dovoljno doći na ispovijed i u redu dok čekaš na brzinu proći po deset zapovijedi tek toliko da sebi kažeš da možeš na ispovijed. Onda to obavimo, pokajemo se, Misa još ne završi, a mi već pogledom na naše znance osjećamo da nešto ne štima. To je naša savjest koju nismo ispitali.
Kako se pravilno pripremiti? Da bi ispovijed bila valjana potrebno je ispitati naše odnose. Odnos prema sebi i odnos prema drugima. Kad govorimo o odnosu prema sebi i drugima moramo uočiti da su te dvije komponente u međuzavisnosti. Ako smo okrenuti prema sebi i svojim potrebama, ako smo si mi na prvom mjestu, ako volimo samo sebe, onda u nama nema one istinske ljubavi koja se daje, koja je tu za drugoga.
Kada se spremate za ispovijed pronađite neki mirni kutak. Kada ste tamo uzmite vremena koliko vam je potrebno i detaljno analizirate odnos sa svakim pojedincem s kojim ste često u kontaktu ili ste bili u doticaju, a imate problema u odnosima. Kad spoznate što vas muči u tim odnosima, krenite opraštati. Opraštanjem ozdravljaš i dobivaš novu snagu za borbu protiv Zloga koji napastuje čovjeka i postaješ čišći. Da bi bili dostojanstveni članovi Crkve moramo iskusiti praštanje.

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite  ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.
(Matej, 6, 14)

Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku – da ne pretjeram – sve vas. Dosta je takvu ona kazna od većine pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. Zato vas molim, iskažite mu ljubav. Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas – pred Kristom, da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere.
(II. Korinćanima, 2, 5)

Tako rasterećeni pođite na ispovijed i pričestite se. Ako vaše ispovijedi nisu bile potpune, recite to svećeniku. Vaš cilj mora biti skidanje cijelog tereta negativnosti sa sebe. Svećenik je vaš prijatelj. Vjerujte mu. On neće odati vaše grijehe.

VJERUJ!

Prvi naš dušebrižnik kojem se povjeravamo kao djeca i trebali bi ostati vjerni ako živimo moralno su roditelji. To se posebice odnosi na majku. O majci smo ovisni od samog začeća. U njoj nalazimo naše sklonište. Ona nas hrani. Svaka njezina dobra misao ili djelo hrani naš duh. Nakon rođenja mi nastavljamo duhovno rasti ako smo voljeni. Zašto je majka posebna? Majka je zamjenica Blažene Djevice Marije na zemlji. Nijedna nije kao Djevica Marija, ali imaju zajedničko poslanje. Živjeti ljubav. Marija je začeta bez Istočnoga grijeha da bi mogla roditi Spasitelja. Prije nego je rodila Krista ukazao joj se anđeo.

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: >>Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!<< Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: >>Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.<< Nato će Marija anđelu: >>Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?<< Anđeo joj odgovori: >>Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj nerotkinjom prozvanoj ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!<< Nato Marija reče: >>Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!<< I anđeo otiđe od nje.
(Luka 1, 26-38 )

Ovo je jedan prekrasan prizor koji prikazuje Mariju odlučnu i koja vjeruje da je ona izabrana da bude majka Kristova. Majka koja je spremna primiti svoje dijete bez obzira tko on bio. Ona koja je spremna slijediti svoje dijete u svim uspjesima i nedaćama. Bezgrešna je znala da kada je došlo vrijeme djelovanja njezina sina mora sebe staviti u drugi plan. Svu onu toplinu koju je dobila od Isusa dok je on odrastao sada mora dati da se razlije na druge ljude. Tako primjerice na svadbi u Kani Galilejskoj kada nestaje vina, Marija govori slugama neka čine sve što im Isus kaže. Zato se Mariji utječemo u nevolji jer ona je ta koja nas zagovara u potrebama. Ona je stoga uzor svim ženama da i one budu pri ruci svojim bližnjima, ali da im daju slobodu djelovanja kada dođe njihovo vrijeme.
Kada znamo koliko nas naša mama voli utecimo se njoj, razgovarajmo. Nemojmo živjeti samo za sebe. Recimo što nas tišti, a isto tako podijelimo radost. Da kažemo par riječi o očevima. Postoji mnogo uzornih otaca,kao i majki. No nisu sve mame na slavu Bezgrešne, ni svi oci približno slika Kristova. Postoje mnogobrojni razlozi zbog čega dolazi da su u nekim obiteljima u odgoju prisutna oba roditelja, dok je kod nekih prisutan samo jedan. Dok u trećoj varijanti djeca su prepuštena sama sebi. Razlog za ne sudjelovanje u odgoju može biti opterećenost poslom. To uključuje kasne dolaske kući, poslovna putovanja, rad u drugom gradu ili državi. Ili možda bolest. To može biti bolest djeteta, pa jedan od roditelja mora dati otkaz da bi se brinuo o njemu k tome mogu oboljeti sami otac ili majka što dodatno komplicira situaciju.
Očevi bi trebali biti oni koji svojim autoritetom djecu usmjeravaju k praktičnoj duhovnosti. Da bi djecu mogli učiti praktičnoj duhovnosti iz vas mora zračiti ljubav. U čovjeka koji je pun ljubavi drugi imaju povjerenje. Na taj način razvija se vjera svakog čovjeka. Kako je to prekrasno moći vjerovati nekome. Vjera i ljubav idu zajedno. Roditelji pružite ljubav svojoj djeci i vjerujte u njih od malena i ona će vjerovati vama. Neće htjeti srušiti izgrađeni hram povjerenja.


Djeco, slušajte roditelje u svemu, ta to je milo Gospodinu! Očevi ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.
(Kološanima 3, 20)

Poslušaj, sine moj, pouku oca svoga i ne odbacuj naputka svoje majke! Jer će ti biti ljupki vijenac i ogrlica oko tvoga vrata.
(Mudre izreke, 1, 8)

Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: >>Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.<< Tomu koji mu to javi on odgovori: >>Tko je majka moja, tko li braća moja?<< I pruži ruku prema učenicima: >>Evo reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra.<<
(Matej, 12, 46)

Rekli smo da ljubav i vjera idu zajedno. Što je vjera za suvremeno društvo? Kako se moderan čovjek nosi sa njome? Danas smo svjedoci rasula po pitanju čovječjeg dostojanstva. Čovjek je u svojoj nutrini razoren. Neke nove vrijednosti usmjeruju čovjeka po pitanju moralnog djelovanja. Pokretačka snaga ovoga društva je interes i to materijalni. Moderan čovjek u svemu traži korist. Ništa ne radi iz ljubavi. Nigdje se ne daje. Naprosto on živi, a da uopće ne promišlja o svojim postupcima. Da li su oni humani? Svjedoci smo vremena u kojem pod izlikom humanih djelatnosti mnogi zgrću milijune i milijarde dolara.

NADAJ SE DOBRU !

U svakog čovjeka usađena je nada. Kao što ljudi vjeruju u razne stvari tako se i koječemu nadaju. Većina ljudi se nada da će završiti započete poslove. Oni imaju vjeru u uspjeh. Ako je ta vjera oslonjena na Boga uspjeh ima smisla, ali ako On nije prisutan onda taj uspjeh, iako donese materijalno bogatstvo i sreću, nema vrijednost. Dobitak je prividan. Čovjek koji radi, a da ne hoda s Bogom nije valjan. On nikad neće biti istinski sretan.

A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga.
(Rim 15, 23)

Svaki čovjek mora se nadati Božjem spasenju. Nada u spasenje dat će nam snagu da se možemo boriti sa svim nedaćama ovog svijeta. Svaka naša druga nada imat će izvor u spasenju. Nadom u spasenje po Isusu postajemo sposobni za djelovanje danas, ali naša djela postat će bezvremenska. Postat ćemo svjedoci žive vjere, pravi Kristovi učenici.
Postoje li ljudi bez nade? Ne. Ali postoje duhom klonuli ljudi. Oni su depresivni i misle samo negativno, tužni su, iz njih izvire očaj i nemoć. Takvi ljudi se isto nadaju, ali lošem. Njima fali ljubavi koja će ih pokrenuti.
Treba im pokazati da nisu sami na ovome svijetu. Širom svijeta ljudi svih generacija, narodnosti i vjeroispovijesti pate. Mi smo tu za njih. Čovjek je čovjeku tako potreban da je to neopisivo. To se može samo osjetiti. Budi uvijek prijateljski raspoložen i to će ti se stostruko vratiti. Kad će tebi biti teško, svaki čovjek kojemu si pomogao rado će ti priteći u pomoć. Pomislit će: >>Ovaj čovjek je imao važnog posla, pa ipak je odvojio vrijeme da meni pomogne. Zato ću ja sada njemu rado uzvratiti uslugu.<< Tu je prisutan čin ljubavi bez koga to ne bi bilo moguće.
Da bi se čovjek klonula duha počeo nadati dobrome bitna je njegova odluka. Odluka da će život promatrati drugačijim očima. Život je Odozgo i moramo se odnositi s pažnjom prema njemu. Kako prema našemu tako i prema tuđim. Tako njegujemo međuljudske odnose. Čovjek koji se odlučio na dobro okružen ljubavlju počet će vraćati ljubav. Da bi obraćenik lakše napredovao kao vjernik, te da bi uopće počeo vjerovati i zadobio nadu bitno mu je tumačiti što naučava Crkva.
Katekizam Katoličke Crkve tumači:
>>Ufanje je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile nego na pomoć milosti Duha Svetoga<<.
Mi smo djeca Božja i čeznemo za povratkom onamo otkud smo došli. Život nam je dan od Boga i zato tamo težimo. Nadu u Božje kraljevstvo i vječni život moramo ostvarivati tako da vjerujemo evanđelje i moć Duha Svetoga. Tada će nam Bog poslati Duha i u nama će se ostvarivati punina života.
Nadati se dobru to je vrlo važno u sadašnjem trenutku, ali čini nam se nemoguće. Gledate oko sebe i vidite patnju, pa se pitate: Čemu se ja još mogu nadati u ovom svijetu koji je vođen Zlim? Što se dobro može dogoditi osim da i mene zadesi nekakvo zlo? Ima ona stara: Nada umire posljednja. Ali ti reci: Nada ne umire nikada. Ne prestati se nadati od presudne je važnosti za naš opstanak. Ali u toj nadi ne smijemo biti pasivni. Nego moramo biti aktivni i djelovati za boljitak čovječanstva. Ne možeš se nadati ako ništa ne poduzimaš.

ČUVAJ SE LOŠIH ODLUKA!

Ljubav, vjera i nada su suvremene bile i bit će u svakom povijesnom vremenu. Kad smo mala djeca, dok još ne znamo reći ni jednu riječ, iz nas zrači ljubav. Kad odrastemo u sretnim trenutcima iz nas zrači ljubav. Kad nas zadese bolesti pokazat ćemo ljubav prema životu i hrabro se boriti. Neka ljubav zavlada nama za stalno i neka svi sa kojima dolazimo u kontakt osjete njeno djelovanje.
Svjedoci smo vremena u kome nema mjesta ljubavi. Sve je podređeno za mržnju, za zlo koje se promovira pod izlikom ljubavi. Sve se uvjetuje. Prijateljstva se uvjetuju. Čovjek dobiva mjesto u konkurentskoj firmi ako nabavi te i te informacije. Dugogodišnja poznanstva koja su stvorila bliske prijatelje, sad se razvrgavaju zbog toga što jedan od njih ne može odoljeti nemoralnoj ponudi. Ljudi moji, do čega smo mi došli?
Ako vas prijatelj ili bilo tko razočara, okrenite se drugoj zapovjedi ljubavi. Ljubite svoje bližnje. Puno lakše ćete ljubiti druge ako su vas vaši roditelji to od malena učili. Na vama je roditeljima velika odgovornost. Vi ste temelj za našu sretnu budućnost. Djeca su biljke. Vi morate biti potpora stabljici i stalno ju zalijevati živom vodom ljubavi, vjere i nade.
Odgoj ne staje samo u obitelji. Svaka osoba svojim ponašanjem u blizini mlade osobe sudjeluje u odgojnom procesu. U prvom redu nakon obitelji u odgoj se uključuju nastavnici i profesori. Time uloga roditelja ne pada na važnosti, dapače, međusobna komunikacija mladih i stjecanje novih iskustava, podiže njihovu ulogu na višu razinu. Roditelji trebaju biti spremni na traženje identiteta vlastite djece što ih može dovesti do raznih neugodnih situacija. Da bi se taj period prebrodio bitno je imati dobar odnos otpočetka.
Da li država poduzima sve da omogući mladom čovjeku spasenje? Da li ga štiti od zla? Često se događa da su učenici na nastavi nemirni, pa profesor samo da ih se riješi pusti ih da razgovaraju. Tu je prisutno profesorovo neiskustvo, a u mnogim slučajevima na žalost i nezainteresiranost za učenike s jedne strane, ali i bezobrazno ponašanje učenika koji ne znaju što je bonton, a za to su krivi roditelji.

Svi smo mi učitelji. Nije upitno hoćemo li poučavati, već što ćemo poučavati.
nepoznat autor

Svoje slobodno vrijeme koje mladi imaju loše koriste i upadaju u grijeh. Ne dajte da se vaša djeca pod izlikom da idu slušati narodnu glazbu, opijaju. Isto to rade i u parkovima. Osim alkohola tu je prisutna i droga. Apeliram na državu: bavite se više socijalnom politikom mladih. Oni su najranjiviji, a o njima ovisimo. Promovirajte zdrav život u punom smislu te riječi. Pokrenite razne programe u kojima se mladi mogu afirmirati.
Nisu samo roditelji, ljudi koje susrećemo i sustav krivi za zlo. Mi smo slobodni u odluci što ćemo činiti. Ako ste odgajani loše imate mogućnost to promijeniti. Odlučite li se opijati, drogirati, raditi nerede na stadionima, prepisivati na ispitima, razgovarati na satu, time razarate sve do sada uloženo u vas. Uništavate sebe. Također takvim ponašanjem u pitanje stavljate odnos s drugim ljudima i štetite društvu.
Udružujete se sa sebi sličnima u grupe ili postajete članovi postojeće da bi vam porasla popularnost. Osoba sa liderskom crtom i dozom arogancije profilira se u vođu kojeg svi slijede. Prepuštate se raznim užicima oponašajući starije od sebe želeći biti face.
Vi ste budućnost. Vi ćete biti roditelji i upravljat ćete ovom državom. Budite ponos, učinite ovu zemlju boljom. Ne dajte da ova zemlja koja ide krivim putem nastavi u tom pravcu.
Kako ćete uspjeti u tom cilju? Tako što ćete se čuvati loših odluka. Nećete padati u zamke kojima ste okruženi. Suprotstavit ćete se modama suvremenog doba. Odbacit ćete maske iza kojih se skrivate. Obući odoru poniznosti i pravednosti kao što ju je nosio Krist. Kad kažem obući odoru onda mislim živjeti život dostojan Krista.

Tako i vi, mladići, podložite se starješinama; svi se jedni prema drugima pripašite poniznošću jer Bog se oholima protivi, a poniznima daruje milost. Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.
(I. Petrova, 5, 5-6)

Bog ponizne nagrađuje obijem milosti. Kad je najteže on nam prilazi pa nas osposobljava za borbu protiv opačine koja nas je zarazila i koja je u nama, te one koja nas okružuje, kojoj smo izloženi.
Oko sebe možemo vidjeti mnogo lijepih stvari. Volimo biti okruženi lijepim. To nam je u prirodi. Lijepo je ono što je oku ugodno i to privlači čovjeka. Ali što se krije iza te ljepote? Da li to što nam se nudi daje baš ono za što se predstavlja ili postoje neki viši motivi? Proizvodi koji nam se nude zamotani su u celofan, a što je unutra dano nam je da otkrijemo sami. Time se izlažemo velikoj pogibelji jer nam se u pakovanju nudi mnogo zla. Ako nismo spremni uhvatiti se u koštac s tim pakiranjem postat ćemo paket kojeg ćemo odnijeti nekom drugom da ga otvori i tako se lanac zla širi. Prvi grijeh je nastao tako što je žena pala pred kušnjom lijepog. Zli ju je kušao jabukom, a jabuka se ženi činila zamamljiva pa nije mogla odoljeti. Tako smo i mi zavedeni lijepim.
Zato kad drugi put nešto gledate ili kupujete promislite: Da li je to dobro za mene?  Pomaže li to meni kao osobi da se izgrađujem? Moramo si zadati visok cilj, a to je naš unutarnji rast. Moramo postići unutarnji mir. Do toga ćemo doći tako što ćemo uvijek nastojati održati čistoću. Nikad ne smijemo prestati slušati svoju savjest.



Pokreće Blogger.