Darko Cvijetić: Učenje hebrejskog

Sol cvrči u glečeru. Oko ne stari i ne osjeđuje, puno je nestareće, stajaće vode, stajaćice. Kada krv kolajući uđe u oko - to se kretajuća ulijeva u stajaću vodu, to se vodopad obrušava u jezero, to se pahulja brusi na kapi.
Tako pčela ima dva želuca. Jedan svoj i jedan za med. Samo za med. Pčela je nečista a med je košer.
Dvojica bila u utrobi. Blizanci. Jedan vjerovao da života ima i nakon utrobe. Taj vjerovao da će jednom ne samo držati usta otvorena, nego da će i jesti hranu na njih, da će pupak biti nepotreban.
Vjerovao i da će jednom izaći iz mlake vode na bolan i čist zrak, da će jednom izaći na sunčevinu i mjesečinu, da će osjetiti kišu na licu, da je toploutroblje samo privremenost, vjerovao da će upoznati Oca i Majku, da će moći govoriti a da mu voda ne ulazi u usta, da će vidjeti zvijezde koje i ne znaju da su živjele, da će mu Otac govoriti i milovati ga po glavi.
Vjerovao da će i čuti muziku, da će vidjeti ocean i čuti lišća damaranje na vjetru...
Drugi ne. Drugi je mislio da je život u utrobi jedini i sav, da izvan blagoutrobice nema nikakvoga neba, da je unutarnjost materinih rebara jedini vrt zahumusan i zaliven.
Jednoga predvečerja iznenada, Mjesec ih je okrenuo ka izlazu. Onaj koji je drugorođen, užasnut je čuo vrištanje prvorođenog.
Avel na hebrejskom znači ožalošćeni, "onaj koji je uplakan" Kain se umoran dovlačio iz pustinje. Izblanjao je cedar, ima i šaku eksera ali odnekud zna da pola križa nedostaje.
Čekrklja voda. Čekrklja mu pijesak na usta.
Pokreće Blogger.