Tatjana Gromača: Zaborav


Pišući liječim sebe i onoga tko će napisano čitati, ali što kada je moja potreba za liječenjem i ozdravljenjem takva da me jedino sam čin pisanja, kojega ne ubrajam u naročito svjesna stanja, čini zdravom, smirenom i stabilnom, dok je sve ostalo manje-više hrvanje sa svojom bolesti, ili njeno tiho osjećanje. Ispada da ja uopće ne mogu podnijeti da budem ja, i da sam, moguće, bolesna od toga što to moram biti, kao što se ozdravljenom i lakom osjećam samo onda kada zaboravljam tko sam, ili možda da jesam uopće.

U svakom slučaju, to ne govori toliko o meni, koliko o nakaradnosti i neprirodnosti ljudskoga „ja“, koje kao da je jedna naknadna izmišljotina čovjekova uma, kojom on samoga sebe oživljava, hrani, i na koncu ubija.

Pokreće Blogger.