Georges Bataille: Pjesme

*
Zaveži mi oči
draga mi je noć
i crno je sunce

potisni me u noć
sve crno je
trpim

svijet miriše po smrti
iskopane pticama su oči
mračna si ko nebo crno.

*

Nalazim te u zvijezdama
nalazim te u smrti
zaledila si se u mojim ustima
tvoj vonj je vonj mrtvaca

grudi tvoje otvorene ko lijes
smiju mi se iz onostranosti
bedre su duge poludjele
tvoj trbuh gol je ko hropac

lijepa si ko strah
luda si ko mrtvac.

*

Svoj ud stavljam

Svoj ud stavljam na tvoje lice
glavić dotiče tvoje uho

obliži polako moja muda
tvoj je jezik sladak ko voda

tvoj je jezik sirov ko meso
crven je ko zmija

njegov vrh je kričava kukavica
moj ud grca slinu

tvoja je stražnjica moja božica
otvara se ko usta

obožavam je ko nebo
slavim je ko vatru

pijem u rupi tvojega tijela
širim tvoje gole noge

otvaram ih ko knjigu
u kojoj čitam ono što me ubija
*

Gospođica moje srce

Gospođica moje srce
Gola utkana u čipke
U namirisana usta
Urin teče po njezinim nogama

Obojen miris spolovila
Prepušten je vjetru neba
Obrnuto odsjeva
Oblak u glavi

Čudesna se zvijezda ruši
Srce kriči ko usta

Srca manjka
Ljiljan gori
Sunce otvara grudi
*

Orestija

Orestija
nebeski blagoslov
trbuh života

noć pauka
bezgraničan užas
nemilosrdna igra suza
ô sunce u mojim grudima bodež smrti

počivaj tijelo mojih udova
počivaj ti si bljesak
počivaj gade
počivaj moje srce

rijeke ljubavi crvene od krvi
vjetar mi prepliće uvojke ubojice

Sreća ô mrtvački blijeda ljepotica
smijeh munje
skrovito sunce što odzvanja u srcu
čista sreća

sreća u dugim bijelim nogavicama
sreća u čipkastoj odjeći

*

Danaidin pločnik

Moja droljo
moje srce
ljubim te ko govno
smoči svoju zadnjicu u oluji
opasanoj munjama

Grom te ljubi
luđak riče u noć
što drhti ko jelen

Ô smrti ja sam taj jelen
što ga žderu psi
smrt što ejakulira krv
*
Ti si užas noći
moja ljubav je ko krik
slabunjava si ko smrt

ljubim te ko ludost
ti znaš da moja glava umire
ti si bezgraničnost strah

lijepa si ko ubojstvo
prekomjerno srce prigušujem

tvoj je trbuh gol ko noć

*

Zemlja na nebu
tišina znamenje ništoće
usnula žuta travnata gora

pad bića u noć

skrivam se u tvojoj sjeni
i jedem na tvojem suncu
moj je skelet providan

užas i strah
tiho stišću grlo
i polako zaleđuju srce

*
praznik će početi
u govnu i strahu

zvijezde će padati
kad smrt blizu bude

*
Zvijezda
ja zvijezda
o smrti
zvijezdo groma
ludo zvono moje smrti

*

Moja ludost i moj strah
Velike su mrtve oči
Nepomičnost groznice

Ništoća svemira bulji iz tih očiju
Moje su oči slijepo nebo

U mojoj neproničnoj noći
Vapijuća je nemogućnost

Što poruši sve.

Preveo s francuskog Mario Kopić

Georges Bataille, L'Archangélique et autres poèmes. Paris, Gallimard, coll. NRF/Poésie, 2008.
Pokreće Blogger.