Jiddu Krishnamurti: Jednakost i sloboda

Kiša na suhoj zemlji je nešto čudesno, zar ne? Ona pere travu da bude čista, osvježuje naš planet. A ja mislim da svi možemo oprati naše umove da budu sasvim čisti, kao što stabla opere kiša, zato što su ona vrlo teško opterećena prašinom mnogih stoljeća, prašinom koju nazivamo znanjem, iskustvom. Ako bi vi i ja čistili naš um svaki dan, oslobodili ga od jučerašnjih sjećanja, svaki od nas bi onda imao svjež um, um sposoban da se suprotstavi mnogim problemima egzistencije.

A jedan od velikih problema je uznemirivanje svijeta s onim što zovemo jednakošću. U jednu ruku ne postoji nešto takvo kao što je jednakost, zato što svi mi imamo mnoge razne sposobnosti; ali mi raspravljamo o jednakosti na način da bi svi ljudi trebali biti tretirani slično. U školi, primjerice, položaji upravitelja, nastavnika i domara su samo poslovi, funkcije; ali, znate, s izvjesnim poslovima ili funkcijama ide ono što nazivamo status, a status se poštuje zato što on donosi moć, prestiž, što znači biti u poziciji reći ljudima van, naređivati ljudima, davati posao svom prijatelju i članovima svoje obitelji. Dakle s funkcijom ide i status; no kad bi odbacili tu cijelu ideju o statusu, moći, položaju, prestižu, davanju povlastica drugima, onda bi funkciju mogla imati sasvim drugačije i jednostavno značenje, zar ne? Onda, bili ljudi predsjednici, premijeri, kuhari ili siromašni učitelji oni bi svi bili tretirani s istim uvažavanjem zato što svi oni predstavljaju drugačiju ali neophodnu funkciju u društvu.

Znate li što bi se dogodilo, posebice u školi, ako bi zaista uklonili s funkcije sav osjećaj moći, položaja, prestiža, osjećaja: “Ja sam glavni, ja sam važan”? Mogli bi živjeti u sasvim drugačijem ozračju, zar ne? Ne bi bilo autoriteta u smislu višeg i nižeg, velikog i malog čovjeka i stoga bi bilo slobode. I vrlo je važno da mi stvorimo takvo ozračje u školi, ozračje slobode gdje postoji ljubav u kojem svi ćutimo ogromni osjećaj pouzdanja; zato, vidite, pouzdanje dolazi kad se osjećate sasvim kod kuće, sigurni. Osjećate li se lako u vašem vlastitom domu ako vam vaš otac, vaša majka ili vaša baka stalno govore što da radite tako da vi postupno gubite pouzdanje kada činite nešto osobno? Kao odrasli vi morate biti u mogućnosti diskutirati, otkriti da li je ono što mislite istinito i držati se toga. Morate biti u mogućnosti stajati uz nešto za što osjećate da je ispravno, čak ako to donosi bol, patnju, gubitak novca i sve ostalo; zbog toga se morate osjećati, dok ste mladi, potpuno sigurnim i spokojnim.

Mnogi mladi se ne osjećaju sigurnim zato što se boje. Oni se boje starijih, njihovih nastavnika, njihovih majki i očeva, zato se oni nikad istinski ne osjećaju kao da su kod kuće. Ali kad se istinski osjećate kao da ste kod kuće tamo se događa nešto vrlo neobično. Kada možete ići u svoju sobu, zaključati vrata i tamo biti osobno nezamijećen, ne s nekim tko bi vam rekao što da radite, vi se osjećate sasvim sigurno; i onda vi počinjete napredovati, razumijevati, razvijati se. Funkcija škole je da vam pomogne u vašem razvoju; i ako vam ona ne pomaže u razvoju, onda to uopće nije škola.

Kada osjećate kuću kao mjesto gdje ćutite osjećaj sigurnosti, ne da ste pokoreni, ne obvezni da radite ovo ili ono, kad se osjećate vrlo sretnim, sasvim lagodno, onda niste neposlušni, zar ne? Kada ste zbilja sretni, vi ne želite povrijediti bilo koga, vi ne želite uništiti bilo što. Ali učiniti da se učenik osjeća sasvim sretnim je neobično teško, zato što on ide u školu s uvjerenjem da će mu ravnatelj, nastavnici i domari reći što da radi i komandirati mu i stoga se javlja strah.

Većina vas dolaze iz kuća ili iz škola u kojima ste bili naobraženi da poštujete status. Vaš otac i majka imaju status, ravnatelj škole ima status, zato vi dolazite ovamo sa strahom, poštujući status. Ali morate stvarati u školi istinsko ozračje slobode, a to može doći samo kad su tamo funkcije bez statusa, onda je tu i osjećaj jednakosti. Stvarni zadatak prave naobrazbe je pomoći vam da budete životni, osjećajna ljudska bića, koja se ne boje i koja nemaju pogrešan osjećaj poštovanja statusa.

Iz knjige  Razmislite o tome (Think on These Things, 1964), objavljenu u: Status, magazin za političku kulturu i društvena pitanja, broj 12, zima 2007.
Pokreće Blogger.