Safer Grbić: Poetica angelica

Granice moga jezika su granice moga svijeta.
| Ludwig Wittgenstein; Tractatus

....................................

Poetica angelica

Spiritus Contra Spiritum

Što razumu
kao zalogaj dati (?)

Zubima truhlim
nagrizaš
otpadak posljednji
i poklanjaš ga,
kao pupoljak života, misleći,
duh hranu ne iziskuje
nego li tijelo

Kakvo li odrastanje pružaš (?)

Poklanjanje rijéčī
drugih trećima –
(moguće) izbavljenje to je
no, napose
ljude promatrati
kao slamnate pse
trebalo bi

Takav je svaki
Sudnji dan

Naprosto
obrastao u ljudsko salo
i pohotu

Verbum Secretuum

Gromne riječi zborim,
a zboriti gromom želim
i gorom
i golom
i gorkom mišlju

Riječ ne bje
niti mrtvi
u sudbi
no, s usana bježi -
nezaustavljivo hinji

Gdje
kome
i kako može skriti se
ako ne čuju svi, ne mogu (?)

U nevinosti, u zlobi, u Bogu (?)

Verbum secretum
u mišljenju je
u razumu

Zato poeziju
čitati
slušati
misliti
ponekad, unazađuje
Urbis

Razmišljam, sasvim tiho,
u jeziku sve je isto

Kolodvori, mostovi, ulična rasvjeta, sumorni ljudi, izborani starci, kafane, dvorane kulture, pjesnici i smrtnici, odjeci potpetica, djeca, praznici, mišljenja, razmišljanja, govori, stavovi, meso, odmori, kreveti, ručnici, auta, bogovi, dvorovi, molitve, ručak u petnaest časova, sufije, imena dječija, stanovi, životni ciljevi, tračevi, ogovaranja, alkohol i sokovi, odjeća, druženja, škripanje točkova, mržnja svega što je drugačije, politika, zavjera, incesti, ljubavi, zgrade, nogostupnici, poduhvati, uspjesi, maljavost, knjige, bogati, popovi, vlasnici, radnici, kamenje, žutilo, životne priče, manijaci, fanatici, glumci, navijači, stabla, džamije, česme, privrednici, roditelji, nevjernci, policajci, psi, porođaji...

Osjećam sve,
ali misao jezik raščlanjuje

Lingua

Gluho doba
nad Gomorom ovom
i pomasti posljednje odavno već kasne
sve je šutno - nijemo
bez pomaka i kreta

Statue i kipovi
nitko da se mrdne

Stajati na ivici
i govoriti tako:
i nož
i žica
i sablja
i metak

Sniti o sudbi za novi početak (?)

O Zemljo sveta,
ponestaje mi rijéčī
Anarhija u jeziku

Još jedna isprazna pjesma

koju diktira anarhija u jeziku
sa točkom na retku krajnjem:
što znači krȃj

Još jedna

o kojoj će se pričati
podmuklim glasom

Još jedna

bez poruke, pouke, poduke

Ponekad se osjećam,
niti sam ne znam zašto,
nekako zatajeno diskreditiran.
Jako čudan osjećaj.
Amblem nestvarno savršenog ambisa u uzaludnom postojanju.
Kao..., kao u utrobi maćehe.
I ta nujnost koja posljedično proizlazi iz neminovnog,
rascijepa ovu moju artičoku životnosti u nepreglednu
Tatarsku pustinju realnog i to baš danas na ovaj veliki petak.
Ne, to ne može biti slučajno.
To mora da je ljubav.

Možda je sve
samo izronuli sklad
zadojen uronulom mišlju (?)
Silentio

Ponovno
za njega nije bilo sna
dok nad bjelilom papira
pokušavao je
razlučiti misli, vlastite

Zarad' koga, pita se (?)

Miris duše mastilom uprljati
zbog ovjekovječenja pomisli
prvenstveni je cilj, docnije,
cijela maštarija stopila se
u opsesiju pjesme
zbog prikaza istinitosti, no,
sada nitko ne želi izroniti
niti u jedan stih

Pomrle su riječi
njegove nijemosti

Ostao je naum

Michi Nunc Contraria

Izgubim se i zanesem
tragajući za izvorištem rijéčī
i svaka riječ kao da moli
razotkrivanje tajne njezine

Riječ potpuno obnažena
stoji preda mnom
i, kada ju obgrlim, gordo,
moje ruke su prazne

Misterija li je to (?)

Izgubljen
zagubljen
pogubljen

(u samome sebi)
Verbum

Riječ u svome vremenu
nije kao riječ izvan svojega vremena

Riječ
putuje
kreće se
miluje slušaoce

Zapravo,
riječ je teatar

Riječ prošlosti
zvoni više nego li
savremena riječ

Idemo li u budućnost
riječ je sve tiša

Riječi nestaje

Pučki narodi riječ oskrnavili su
i poveli u provaliju

Cijeli izrazi
zlouporabljeni su;
krivotvoreni i ukrivljeni su

Pučki ljudi
sramotni pečat bacili su
na svaku riječ izgovorenu

Svijet nijem dolazi,
bojim se (?)
Pokreće Blogger.