Marko Muić: Promišljanja i odgovori (5)

POMIRENJE EVOLUCIJE I KREACIONIZMA


Evolucija i kreacionizam govore nam o razvoju života na zemlji i mnogo šire, govore nam o nastanku i razvoju svemira. Prvo što moramo razmotriti je razvoj. Kada govorimo o razvoju govorimo o nekakvoj progresiji. Ta progresija ima svoj tok. Pretpostavka je da tok ide od jednostavnijeg prema složenijem. Ako postoji takav tok onda postoji i objekt mišljenja (tok), odnosno postoji netko tko pomišlja o tom objektu i može ga kritički preispitivati. Tako možemo postaviti pitanje: >>Zašto ne bi tok išao od složenijeg prema jednostavnijem?<<. To je potpuno obrnut proces. Znamo da je u matematici moguće razlaganje od složenijeg prema jedostavnijem. Ako je matematika u pravu onda je moguć obrnut tok. Taj obrnuti tok zovemo kreacionizam i matematika je u pravu kada o tome govori. Svaka nadogradnja početnog sustava u složeniji ide obrnutim tokom, tj. kreacionizmom. Čovjek je također kreacionist, ali on samo oblikuje, on ne stvara. To potvrđuje činjenicu da je svemir nastao pomoću Velikog Kreatora iz ničega. Pomoću složenijeg, a to je najsavršenije biće, pomoću Boga   nastao je svemir i započeli su kozmički procesi.




Prvo je bio kreacionizam, zatim je nastupila evolucija. Kako vrijeme prolazi, tokom evolucije s vremena na vrijeme javlja se kreacionizam. Iz toga možemo zaključiti da postoje dva suprotna toka, dvije suprotne struje koje zajedno teku i ne poništavaju se nego se nadopunjuju. To pravilo vrijedi općenito. Ono zadire i u naše živote. Bog je stalno prisutan u našim životima, jer je on naš kreator. Koliko će duboko prodrijeti ovisi o nama samima, hoćemo li ga prihvatiti. Kad kažem da se dvije suprotne struje ne poništavaju, to je u skladu sa mojim postulatom koji kaže da negativni brojevi ne postoje, već svaki negativni broj treba zamijeniti nulom ili nekim pozitivnim brojem koji je ujedno i nula. Evolucija i kreacionizam su pozitivni brojevi i oni se (struje) zbrajaju. Na taj način struje kao da se ovijaju jedna oko druge poput DNK, te stvaraju i održavaju život.

Kada za neki objekt kažemo da je evoluirao, smatramo da je dostigao višu razinu nego što je bio na početku. Uobičajeno se smatra da se objekt usavršio do određenog stupnja. Ali evolucija može ići i u suprotnom smjeru. Netko može evouirati nazadovanjem. Dakle evolucija ima dva puta. To je posebice vidljivo u današnjem društvu. Mentalni sklop društva evoluira unatrag, dok kreacionizmom čovjek kreira razna čuda tehnike. Društvo ne evoluira unazad jedino na razini rada, jer inače ne bi bilo ljudskog kreacionizma. Dakle osim što se evolucija i to ona pozitivna nadopunjuje sa kreacionizmom, moguća je i istovremena egzistencija dviju evolucija različitih smjerova, također u skladu sa kreacionizmom. Ako su te dvije evolucije različitih smjerova, zaključak je da bi jedna trebala biti pozitivna, a druga negativna. Taj zaključak je istinit, ali znamo da negativno ne postoji, nego postoji neki početni pozitivni broj koji je ujedno i nula, te predstavlja početak evolucije nekog sistema (npr.društva). Od tog početnog pozitivnog broja koji predstavlja početak evolucije dodaju se i oduzimaju poztitivni brojevi koji predstavljaju pozitivnu i negativnu evoluciju. U taj rezultat pribrajamo iznos kreacionizma.






Kreacionizam ako je na dobrobit čovječanstva doprinjet će pozitivnoj evoluciji, koja će primijeniti tu kreaturu i evoluirati dugoročno na tom planu. Ako je načinjeni sustav namjenjen imućnijima, onda nema dugoročne pozitivne globalne evolucije. Danas sva napredna tehnološka znanja su tajna, a puku su dane tehnologije drugog stupnja, tek toliko da se može reći da smo tehnološki napredni. Za tajnim istraživanjima koje provode svjetske sile zaostajemo dvadeset godina. Sistemi koji su kreirani sa namjerom uništenja nekog drugog sustava, nastali su negativnim kreacionizmom. Za njega vrijedi isto što i za negativnu evoluciju. Od početnog pozitivnog broja koji je ujedno i nula oduzimamo iznos negativnog kreacionizma. Za posljedicu imamo negativnu evoluciju.



Nastala negativna evolucija je za negativne kreacioniste  pozitivna, jer to je ono što oni žele. Voda teče na njihov mlin.


Evolucija koja se održava zahvaljujući Bogu je pozitivna evolucija i Bog stalno zahvaća u svoje djelo ne bi li ga poboljšao. Razdoblja Božjeg planiranja i usavršavanja stvorenog mogu trajati duži vremenski period. Kako Božje djelo evoluira potrebni su sve manji zahvati. Stoga Božji kreacionizam traje sve kraća razdoblja. Čovjek kao najsavršenije stvorenje je kreativno biće. Ta kreativnost omogućuje da se vremenski period kreiranja još skrati, jer se sada nalazimo na razini čovjeka koji je slika Božja. Nakon čovjekovog kreiranja nastupa evolucija i ona će doprinjeti novom kreacionizmu u onoj mjeri i onoliko dugo koliko je kreacionizam bio pozitivne ili negativne naravi. Čovjek ne kreira samo oblikujući materiju, već on ima potrebu da komunicira s Bogom što je također oblik kreacionizma. Nažalost mnogi se Boga sjete samo kad se nađu u teškoj situaciji, a neki i tada kažu: >>Da ima Boga ne bi nam bilo ovako loše.<<.

Tokom kreacionizma i evolucije postoji jedna konstanta, a to je rad, jer oboje predstavljaju nekakav razvoj.

Evolucija dolazi od latinske riječi evolutio što znači odmatanje svitka i čitanje. U kakvoj su svezi odmatanje svitkai čitanje sa evolucijom. Svitak je kao priroda koja nam se neprestano otkriva u novome svjetlu. Odmatanjem svitka mi otkrivamo njegov sadržaj, te čitanjem i promišljanjem o tom sadržaju spoznajemo nešto novo, nova znanja koja ćemo kasnije primjeniti u životu. Tako od jednog teoretiziranja dolazimo do praktičnog djelovanja, dakle evoluiramo. Na tu evoluciju se nastavlja kreacionizam, jer ćemo u radu primjeniti naučeno. Ali ni taj rad nije čisti kreacionizam. U njemu ima također evolucionizma, jer na radu stječeno iskustvo koja je posljedica oba dvije komponente.

Latinsku riječ creatio prevađamo sa stvaranje i izabiranje. Kakav zaključak možemo iz toga izvući? Izabiranje nam govori da je sve stvoreno prema Božjem izboru. On je izabrao ono što je stvorio i uvijek kada djeluje može izabrati što će učiniti. Mi smo načinjeni na sliku Božju i imamo slobodnu volju da biramo. Ali mi ne biramo ono što je najbolje za nas, zato postoji evolucija unatrag. Dakle ne idemo stepenicama prema gore, nego se spuštamo u ponor.

Biblija gdje je opisano stvaranje u Knjizi Postanka, dolazi od grčke riječi biblion u prijevodu knjiga. Biblija je stoga toliko veliko djelo da je za nj dovoljno reći knjiga, jer je to knjiga svih knjiga. U nazivu Knjige Postanka iz ovo postanak možemo izvući još jednu potvrdu prije rečenom. Postanak se sastoji od riječi po i stalo (od stanak). Po nam govori o nekakvom počelu po kome je sve počelo i koji je sve keirao, drugim riječima ukazuje nam da je prvo bio kreacionizam.

Nakon po (kreacionizam) dolazi stalo. Ne u smislu da je nastao zastoj, već označuje pčetak evolucije na temelju onog što je nastalo kreacionizmom. Još jednom ću ponoviti da bude jasnije. U početku nije bilo ničega. Zatim je nastupio postanak. Postanak smo definirali kao nešto što je nastalo kreacionizmom na koji se nastvlja evolucija. Evolucijom koja se nastavlja opet će nastati novi sustavi (nastati imamo i u kreacionizmu, kao i u evoluciji).

Sada je bitna riječ nastavlja. Nastavlja se sastoji od na i stavlja, što nas navodi na činjenicu da se na staro stavlja novo. Javlja se nadogradnja. Ta je nadogradnja stalno prisutna kroz kreacionizam i evoluciju kao dva puta koji se nadovezuju. Kreacionizam i evolucija se nadovezuju jedan na drugo i tako međudjeluju.

Razmotrimo sada i riječ međudjelovanjeMeđudjelovanje ima dva dijela između i djelovanje, dok riječ između čine iz i među. Postoje dva iz (izvora), kreacionizam i evolucija koji dolaze na među, odnosno granicu i u tom graničnom području djeluju. To granično područje je predmet proučavanja i nije bilo pravilno interpretirano, zato se evolucija i kreacionizam nisu mogli dovesti u vezu.

Kreacionizam i evolucija djelovanjem stvaraju djelo. Riječ djelo od djelovanje možemo povezati sa djenuti i odjenutiDjenuti možemo zamjeniti sa usaditi. Usaditi što? U postojeće usaditi novo, drugim riječima zbaciti staro i odjenuti novo. To novo predstavlja djelo i ne mora biti zaista novo. To može biti neko mišljenje ili stav koji se ponovno uzme kao istinit i važeći, primjerice Aristotelova misao u srednjem vijeku. Kada se usađuje nastupa kreacionizam, dok kod odijevanja nastupa evolucija.

Iz ovog prikaza mogli smo vidjeti kako kreacionizam bez evolucije, niti evolucija bez kreacionizma ne mogu. Oni su u uzajamnom odnosu.


Pokreće Blogger.